Sve dok vjerujemo u univerzalnu majčinsku ljubav – mit koji naša kultura aktivno podržava – ne možemo da vidimo pravu moć koju roditelji imaju nad nama, čak i moć prikrivenog nasilja.
Mislimo o majkama kao o ženama koje čuvaju svijet od nestanka, divnim i požrtvovanim ženama, ali da li je to baš uvijek tako?
Moćna veza "majka–kćerka"
Roditelj ne samo da kreira svjet oko svog djeteta, već i diktira kako će djete posmatrati taj svet. Kao djeca, mi mislimo da "razumijemo" šta se dešava u našoj porodici, ali na način na koji su nam majke objasnile. Zato nije ni čudo što mnoga djeca odrastu ubijeđena da je svako ponašanje i odnos koji vidimo u porodici (čak i toksičan, destruktivan ili nasilan) – normalan.
Sami opravdavamo majke za to što su vikale, tukle nas – nismo bili dobri, nismo ih slušali... Vjerujemo da su naša braća i sestre imali drugačiji tretman, jer su oni dobri, vrijedni ljubavi i divljenja, a mi nismo. I sa tim uvjerenjem odrastamo.
Kao djeca mislimo da su sve porodice iste kao naša, a spoznaja da se druge porodice razlikuju dolazi mnogo kasnije.
Odrastanje i glavni problem
Većina ženske djece koja se ne osjećaju voljeno misle da će im odrastanje donijeti slobodu i da će se konačno osloboditi negativnih kritika. Ali u odrastanju ih čeka neprijatno iznenađenje – izlazak iz dječije sobe neće vas zaštititi od bola i potrebe za majčinom ljubavlju i podrškom.
To je glavni problem – centralni konflikt između svijesti kćerke; kakve rane joj je majka napravila i želje za njenim odobravanjem i ljubavlju. Taj konflikt sada živi u djevojci i ona konstantno pronalazi objašnjenja i opravdanja za toksično ponašanje svoje majke; čini sve kako bi zapravo zatvorila oči pred istinom.
Obrasci ponašanja toksične majke
1. Nabijanje osjećaja krivice i stida
Ovo ponašanje počinje riječima "Ti uvijek…" ili "Ti nikada…" i snažno se urezuju u svijest djeteta.
U dječijoj glavi to postaje i lična kritika, glas koji stalno ponavlja i ističe greške, a izbjegava pohvale.
2. Uloga žrtve
Mnoge majke vole da igraju ulogu žrtve, a djeca toga nisu svjesna. Toksična majka stalno podsjeća dijete koliko je nezahvalno, a rečenicu obično završava sa: "Poslije svega što sam uradila za tebe!".
Ovakvo ponašanje živi u djetetu i kada odraste, a majka nastavlja svoju toksičnu ulogu, pogotovo ako je dijete shvatilo o čemu se zapravo radi i pokušava ograničiti viđanje i kontakt s majkom.
3. Igra simpatije
Favorizovanje jednog djeteta dešava se u mnogim porodicama. Ali kada je majka prema jednom djetetu divna, a prema drugom toksična – ponižava ga, stalno upoređuje sa "dobrim" djetetom ističući koliko je ono loše – psihološki problemi su zagarantovani.
Psiholozi kažu da se toksične majke ovako ponašaju kako bi kontrolisale djecu i da bi formirale željeni odnos između braće i sestara. One manipulišu kako bi djeca stalno imala potrebu za njenom podrškom i pohvalom. Ako je u pitanju jedinac, ni to dijete nije "spaseno" – biće stalno upoređivano sa kćerkom komšinice, bratom od strica…
4. Pasivna agresija
Majka može izraziti pasivnu agresiju prema djetetu indirektno, na primjer kroz ružne komentare o ocu kada je dijete prisutno. Razvoj djeteta direktno je povezan sa načinom kako se roditelji ponašaju jedno prema drugom i prema drugim članovima uže ili šire porodice i baš zato roditelji imaju ogromnu ulogu u tome kakvi ćemo ljudi postati kada odrastemo.
Ako dijete prisustvuje okrutnosti, verbalnom bijesu, kažnjavanju tišinom, psihičkom maltretiranju, velike su šanse da će dijete razviti slične poremećaje ponašanja već od 8. do 10. godine.
Kako odrastaju, većina djece se lagano pretvara u roditelja nasilnika, postaje pasivno agresivno… Na njega se prenosi sve ono čemu je prisustvovalo i šta je zapravo oblikovalo njegov pogled na svijet. Zbog toga sinovi nasilnika odrastaju u nasilnike, djeca alkoholičara u alkoholičare…
5. Psihološka manipulacija
Ovaj termin obično se vezuje za odrasle, ali nažalost ove sklonosti djeci usađuju roditelji. Manipulisati djetetom je jednostavno, jer su roditelji neosporni autoritet i prilika na koju se djeca ugledaju i vjeruju im u sve što kažu.
Ali roditelji su nesvjesni koliko je manipulacija traumatična za djecu, jer je djetinjstvo period kada je važno da naučimo da vjerujemo svojim mislima i osjećanjima i izgradimo sposobnost razumijevanja drugih ljudi.
6. Ponižavanje i ismijajavanje
Majke sa izraženom potrebom za kontrolom ili osobinama narcisa često su sklone ismijavanju osjećanja ili razmišljanja djeteta. One ismijavaju i ponižavaju djecu riječima, gestikulacijom i imitiranjem i tako još u djetinjstvu ubijaju njihovo samopouzdanje i samopoštovanje.
7. "Žrtveni jarac"
Kod toksičnih majki obično je jedno dijete (ili samo dijete) za sve krivo i za sve kažnjeno, bilo da je zaista krivo ili nije.
Takva djeca u djetinjstvu počnu vjerovati da su suvišni gdje god da se pojave, zbog čega se u periodu adolescencije lakše okreću psihoaktivnim stvarima, alkoholu i drugom destruktivnom ponašanju.
8. Tišina kao najgora kazna
Kada osoba ne razgovara sa vama i ne odgovara na vaša pitanja, to je maksimalan izraz prezira. Čak i odrasli to doživljavaju kao vrlo bolno i ponižavajuće, a kada je riječ o djeci, ovo ponašanje ih potpuno uništava, naročito ako dolazi od roditelja, piše "Super žena".
