Njemački književni klasik Tomas Man (1875-1955), predstavnik psihološkog romana, najznačajniji njemački prozni stvaralac u 20. vijeku i dobitnik Nobelove nagrade za književnost, umro je na današnji dan 1955. godine.
Poslije dolaska nacista na vlast u Njemačkoj 1933. emigrirao je u Švajcarsku, a 1939. u SAD.
Stvarao je pod uticajem Johana Volfganga Getea, Artura Šopenhauera, Fridriha Ničea i velikih ruskih pisaca 19. vijeka.
Djela: romani "Budenbrokovi", "Čarobni brijeg", "Kraljevsko visočanstvo", "Lota u Vajmaru", "Doktor Faustus", "Ispovijesti varalice Feliksa Krula", "Izabranik", tetralogija "Josif i njegova braća", pripovijetke i novele "Smrt u Veneciji", "Tonio Kreger", "Mario i mađioničar", "Zamijenjene glave"...kulturno-filozofske i istorijske studije "Fridrih i velika koalicija", "Razmatranja jednog nepolitičara".
U društvu pisaca pojavio se krajem 19. vijeka, da bi svojom fikcionalnom prozom obilježio književnu produkciju kako njemačkog govornog područja, tako i stvaralaštvo šireg, evropskog književnog kruga u prvoj polovini 20. vijeka.
Značajem i djelovanjem svog stvaralaštva nesumnjivo predstavlja jednu od centralnih pojava evropske književnosti svog vremena, a zanimljivo je da je ponavljao čak dva razreda osnovne škole.
Do danas, njegova djela izazivaju pažnju čitalaca i književne kritike.
Junaci Tomasa Mana su, uglavnom, izvan standardnih okvira društva. Osnovni motiv gotovo svih njegovih djela može se svesti na suprotnost između akcije i meditacije, maštanja i rada, pomirljivosti i neobuzdanosti, bolesno obilježenog izabranika i zdravog, običnog čovjeka.
Iako traže potkovanog čitaoca, njegove knjige su gotovo bez izuzetka suviše dobro zamišljene i napisane, pa savremeni čitalac ne mora da se oslanja na veliko poznavanje književne i mitološke tradicije.