Život Enca Ferarija bio je protkan tugom, najviše zbog činjenice da je živio u vreme dva Svjetska rata, ali uprkos tome ostavio je veliki trag u svijetu.

Ferari potiče iz bogate porodice koja nikada nije oskudijevala ni u čemu. Sve do Prvog svjetskog rata kada su muški članovi familije Ferari otišli da brane otadžbinu. Enco je tada za dlaku izbjegao smrt, ali ne i njegovi otac i brat koji su poginuli na ratištu.

Porodica je ubrzo bankrotirala, a Enco se sa majkom i sestrom našao na rubu egzistencije. Onda je uzeo stvar u svoje ruke i odlučio da ostvari dječački san i veliku životnu želju pretvori u djelo.

Kasnije će se ispostaviti da je to bio pravi potez koji mu je doneo enormno bogastvo!

Jedva našao posao

Prvo je potražio je posao u Fijatu ali je bio odbijen. Kako nije imao nikakve druge izglede da se zaposli, Ferari se na kraju zaposlio u jednoj manjoj automobilskoj kompaniji "CMN" (Costruzioni Meccaniche Nazionali), gde je redizajnirao karoserije starih kamiona i pretvarao ih u mala putnička vozila. Tu je počeo da se trka 1919. godine. Zatim je počeo da vozi trke za Alfa Romeo ali je nakon nekoliko godina uvidio da nije dobar vozač koliko je mislio. Uloživši sve što mu je ostalo počinje da priprema automobile Alfa Romea za vožnju.

Jedno od najpoznatijih obilježja svih vremena, Ferarijev konjić, prvi put se pojavio na borbenim avionima kojima je za vrijeme Prvog svjetskog rata pilotirao Frančesko Baraka.

Enco Ferari se 1923. godine poslije jedne trke upoznao sa Barakovim roditeljima i oni su mu predložili da, "za sreću" i uspomenu na njihovog sina heroja koji je poginuo prije kraja rata, doda konjića na svoj trkački automobil.

Žuta, zvanična boja Modene, rodnog grada Enca Ferarija, uzeta je kao pozadina, i legenda je rođena. 1931. godine znak propetog konja je postao obilježje marke.

Rivalstvo mitskih razmjera

Inače, rivalstvo između "Lamborginija" i "Ferarija", kompanija koje prave neke od najljepših automobila na svijetu, u to vreme poprimilo je mitske razmjere.

Ferari je u javnosti pažljivo hvalio vozače koji rizikuju svoje živote za njegov tim, insistirajući na tome da su za svaku dobijenu trku podjednako zaslužni automobil i vozač.

Međutim, njegov dugogodišnji prijatelj i računovođa kompanije Karlo Benci rekao je da je u privatnom životu Ferari govorio „da je automobil zaslužan za svaki uspjeh”.

Enco Ferari je preminuo 14. avgusta 1988. godine u Maranelu kada je napunio 90 godina života. Vijest o njegovoj smrt objavljena je tek dva dana kasnije da bi se, na njegov zahtjev, nadoknadila zakašnjela registracija njegovog rođenja. Prvi automobil koji je nosio njegovo ime počeo je da se proizvodi 2003. godine kao Enco Ferari.

Italijanska mafija pokušala da ukrade njegov leš

Grupa italijanskih mafijaša uhapšena je jer su pokušali da ukradu tijelo Enca Ferarija, velikana automobilske industrije, kako bi od bogataške porodice i čuvene fabrike uzela otkup. Uhapšena grupa kriminalaca je dio mreže trgovaca drogom i oružjem, ali često primjenjuju i iznudu i reket.