Novo istraživanje je pokazalo da 28 najnaseljenijih gradova u SAD-u, među kojima su Njujork, Čikago, Dalas i Denver, tonu između dva i 10 milimetara godišnje.
Korištenjem satelitskih radarskih mjerenja, tim istraživača s Politehničkog instituta Virdžinia i Državnog univerziteta razvio je mape visoke rezolucije, koje prikazuju slijeganje tla u većim američkim gradovima. U svakom od 28 proučavanih gradova, najmanje 20 posto grada je tonulo, a u 25 gradova najmanje 65 posto.
Gradovi u Teksasu pokazuju najveće stope slijeganja, gdje Hjuston prednjači. Tamo oko 40 posto grada tone više od pet milimetara godišnje, dok 12 posto grada tone 10 milimetara svake godine.
.webp)
Slijeganje tla nije neuobičajeno širom svijeta, jer se mnoga područja sliježu zbog prirodnih geoloških procesa, međutim, tim s Virginia Techa je zaključio da je 80 posto slijeganja urbanih područja u SAD-u uzrokovano uklanjanjem podzemnih voda za ljudsku upotrebu. Kako gradovi rastu, ovaj problem se može dodatno pogoršati.
I dok slijeganje tla predstavlja rizik za obalne gradove, kojima prijeti i rast nivoa mora pogoršan klimatskim promjenama koje uzrokuje čovjek, ono takođe ugrožava gradove u unutrašnjosti čineći ih sklonijim poplavama. Osim toga, neravnomjerno slijeganje tla u gradu može destabilizovati zgrade i infrastrukturu.
"Latentna priroda ovog rizika znači da infrastruktura može biti 'tiho' ugrožena vremenom, pri čemu šteta postaje evidentna tek kad je ozbiljna ili potencijalno katastrofalna", izjavio je Manoochehr Shirzaei, vanredni profesor u Laboratoriju za posmatranje Zemlje i inovacije Virginia Techa.
Iako ne možemo u potpunosti zaustaviti slijeganje tla ispod urbanih područja, ipak se može raditi na ublažavanju. Prema istraživanju, potencijalni koraci koje treba poduzeti uključuju poboljšanje praćenja slijeganja tla, promjene politika upravljanja podzemnim vodama i planiranje otpornosti infrastrukture.
Istraživanje je obavljeno 8. maja u časopisu "Nature Cities".
.webp)
