Građani u posljednje vrijeme često oko kuća viđaju zmije, ali se, na sreću, najčešće ispostavi da je riječ o sljepićima koji i ne spadaju u red ovih životinja, nego se svrstavaju u guštere.
Međutim, u naseljima ima i zmija, ali većina ljudi nije u stanju da raspozna da li je riječ o otrovnicama ili onima koje nisu otrovne. Jedan od razloga je i to što ove životinje i na najmanji pokret ili zvuk brzo nestaju iz njihovog vidokruga.
Mirjana S. iz Banjaluke kaže da je juče u dvorištu vidjela mačku kako nešto nosi u zubima.
– Kad sam bolje pogledala, vidim da je nešto kao zmija. Još je bila živa, ali ju je mačka brzo dokrajčila. Komšija koji se razumije u ove životinje, odmah je objasnio da je riječ o sljepiću, koji nije opasan. Naravno da mi je bilo lakše. Međutim, u posljednje vrijeme dva puta sam vidjela pravu zmiju, ali ne znam ni koja je, ni da li je i koliko opasna. Brzo je pobjegla, kao da je u zemlju propala – kaže ona.
Stručnjaci objašnjavaju da se, kad nastupe velike vrućine, zmije povlače u hladovinu, pa ih zato ima u blizini kuća. Poskok, šarka i šargan tri su otrovne zmije koje su registrovane u Srpskoj, a koje najčešće možemo uočiti upravo tokom ljeta.
Naglašavaju da, kad je riječ o razlici između otrovnica i onih neotrovnih, kod ovih drugih bar jedna pločica gornje usne dodiruje oko. Kod naših zmija otrovnica, usne pločice su uvijek odvojene od oka jednim ili više nizova umetnutih sitnih pločica.
Neotrovne zmije naših krajeva su obično tanke i dugačke, često duže od jednog metra. Tijelo im se završava tankim dugačkim repom, a prilikom susreta brzo bježe i skrivaju se ispod kamenja ili u zemlju.
S druge strane, otrovne zmije naših krajeva su debele, zdepaste, trome.
Ugriz otrovnica se manifestuje pojavim krvnih podliva na većoj površini ujedenog ekstremiteta, a u težim slučajevima krvni podlivi se pojavljuju i na trupu. Od simptoma javljaju se još i otok, znojenje, povraćanje, opšta slabost.
.webp)
