Britanac Matthew Allick je 10 minuta bio klinički mrtav, a sada je otkrio kako se osjećao kada se probudio iz kome i kako je tekao njegov oporavak.
"Ne sjećam se ničega kada sam bio klinički mrtav, ali sjećam se da sam se nakon buđenja iz kome osjećao kao da sam spavao. Sve je bilo mirno. To je bio kao miran san", kazao je, prenosi Metro.co.uk.
Počeo se osjećati loše krajem augusta 2023. godine, boreći se s kratkoćom daha i oticanjem stopala.
"Otekla bi, a onda bi narednog dana splasnula pa sam to ignorisao. Pripisao sam to noćnim smjenama na poslu, misleći da se ne krećem dovoljno, ali onda sam počeo da ostajem bez daha radeći jednostavne stvari. Naprimjer, ako bih prebrzo ustao, osjećao sam se kao da sam upravo sprintao", kazao je.
Jedne radne subote, kolega ga je pozvao na sprat da pogledaju novi aparat za pravljenje kafe, a on se nije mogao popeti uz stepenice. Zamolio ga je da pozove hitnu pomoć. Ljekari su utvrdili da ima nepravilan rad srca.
Rekli su da vjerovatno nema razloga za brigu, ali su ga iz predostrožnosti odveli u bolnicu. Kada su stigli tamo, ljekar ga je zamolio da ocijeni svoju bol na skali od jedan do 10.
"Rekao sam mu da je prije bila nula, ali je odjednom postala 11 od 10. Rekao je da ne može biti 11, a ja sam rekao: 'Sada je 13'", ispričao je. Nakon toga se srušio. Doživio je srčani zastoj uzrokovan plućnom embolijom.
Ljekari su mu dali toliko intenzivnu reanimaciju da je izazvala unutrašnje krvarenje. Smatran je klinički mrtvim nekoliko minuta prije nego što su ga reanimirali i stavili u komu.
Ugrušci veličine loptice za kriket otkrivenu su na njegovom srcu i plućima pa su hirurzi izveli nekoliko zahvata u pokušaju da ih uklone. To je uključivalo korištenje katetera za razdvajanje ugrušaka i višestruke transfuzije krvi, za koje on smatra da su mu spasile život.
Njegova porodica je upozorena da bi on, ako se ikada probudi, mogao biti moždano mrtav. Kada se probudio tri dana kasnije, bio je potpuno svjestan i samo je imao problema s pamćenjem.
Kazao je da se nakon buđenja sjećao nevjerovatno mirno, kao da se lagano budi iz dubokog sna. Nakon nekog vremena, zabrinuo se da je paralizovan jer se nije mogao pomjerati, ali mu se nakon toga postepeno počeo vraćati osjećaj u prstima.
Bilo mu je teško zapamtiti imena ljudi i prepoznati boje, ali se vremenom oporavio. I dalje se dešava da mu oteknu noge i osjeti bol u grudima.
"Nikada se neću potpuno vratiti u normalu jer ću do kraja života piti lijekove za razrjeđivanje krvi", kazao je.
