Marijam Sulakiotis bila je igumanija i serijski ubica koja je proglašena krivom za brojne tačke optužnice za ubistva, mučenje, prevaru i druge zločine.
Ona je zloupotrijebila povjerenje vjernika te tako počinila niz stravičnih zločina zbog čega je prozvana "monahinom iz pakla".
Zahvaljujući Marijam Sulakiotis u Grčkoj je početkom 20. vijeka došlo do smrti čak 500 odanih vjernika.
Ko je bila Marijam Sulakiotis?
Marijam Sulakiotis prvi put je predstavljena samozvanom monahu po imenu otac Metju Karpatakis kada je imala 23 godine. Do tada je radila na farmi i u fabrici. Njeno porijeklo do danas je ostalo nejasno.
Monah i Marijam su se sreli u ključnom trenutku u životu monaha kada se on borio sa sopstvenim sumnjama u doktrine i načela grčke starokalendarističke crkve, pravoslavne denominacije kojoj je pripadao.
Ovaj monah je formirao novu sektu, nazvanu Novokalendarci.
Raspustivši veze sa pravoslavljem, počeo je da gradi sopstveni manastir, kako bi svojim sljedbenicima obezbijedio mjesto za bogosluženje. Zaljubljena u oca Mateja i njegovu alternativnu ideologiju, Marijam je napustila porodicu i posao da bi mu pomogla u izgradnji manastira.
Ubrzo biva uzdignuta na poziciju igumanije u novoj crkvi, gdje je bila zadužena za svakodnevno upravljanje i regrutovanje novih članova za manastir do trenutka kada je osnivač sekta preminuo 1939. godine. Do tada je stekla reputaciju rigorozne, čak i nemilosrdne monahinje.
Igumanija Marijam
Prema izvještajima sljedbenika novokalendarističke sekte, otac Matej je sagradio manastir iz dva razloga: da hvali Djevicu Mariju i da obezbijedi finansijsku podršku za rastući pokret.
Sada pod upravom novoimenovane igumanije Marijam, misija manastira postaje sticanje velikog novca. Novi članovi morali su da se odreknu svakog novčića ili imovine koju su posjedovali, pridržavajući se crkvenog "zavjeta siromaštva".
Pored zavjeta da se oslobode "zla" i pokažu privrženost vjeri, vjernici su bili obavezni da priznaju sve svoje grijehe, poste i periodično se zavjetuju na ćutanje.
Iako se većina religija zasniva na sličnim metodama, ipak "Monahinja iz pakla" koristila je gnusne metode da bi iznudila finansijsku imovinu: uskraćivanje sna i hrane, tjelesne kazne, satima molitve, ucjene, premlaćivanje, pa čak i mučenje.
Pronalažljivo, Majka Marijam je ciljala bogate porodice, jer su njihova imanja donosila stabilan prihod koji bi finansijski održavao manastir.
Njena šema bila je jednostavna: novi sljedbenici su ulazili u izolovani život bez kontakta sa porodicom ili prijateljima iz svojih "grešnih" života. Tako su bili odsječeni od svake pomoći.
Mnogi koji su se pridružili nisu bili religiozni, već su tražili medicinsku pomoć. Okrutna igumanija nudila je "besplatno liječenje tuberkuloze", navodeći visoku nadmorsku visinu kao idealnu za oporavak.
Da prikažu kao da zaista liječe tuberkulozu, imali su ljekara koji bi pregledao pacijente. Međutim, ljekari su dolazili samo jednom – da potpišu umrlice. To je bila još jedna prevara.
Razotkrivanje "Monahinje iz pakla"
Tek 1949. godine počele su da kruže glasine. Iako su stanovnici tvrdili da su čuli vriske, tek 1950. godine vlasti su obaviještene.
Kulminacija je došla kada je kćerka jedne "vjernice" prijavila da je imovina njene majke prepisana na Marijam. Izjavila je da to nije bilo u skladu sa majčinim karakterom – osim ako nije bila pod pritiskom.
Hapšenje i suđenje
decembra 1950. godine policija je uhapsila Marijam u velikoj raciji. 85 policajaca proveli su dva dana u pretresu. Spaseno je 46 djece, gole i neuhranjene starije žene iz podruma, i otkriveno više od 170 tijela.
Međutim, na suđenju 1951. godine nije optužena za smrti sljedbenika. Posjedovala je 750.000 dolara i preko 300 imanja, ali ni zbog toga nije krivično gonjena.
Prvo je osuđena na 26 mjeseci zatvora zbog ilegalnih poslovnih aktivnosti – uvoza guma i izvoza maslinovog ulja na Kipar.
Međutim, mediji i javnost proglasili su je "ženskim Raspućinom". Novi dokazi i svjedočenja doveli su do drugog suđenja 1953. godine – osuđena je na deset godina zatvora. Na trećem suđenju dobila je još 4 godine zbog nezakonitog pritvora.
Nije poznato koliko je ljudi umrlo. Zvanično, 177 osoba je preminulo od plućnih infekcija, što je tretirano kao ubistvo iz nehata. Vjeruje se da je ubijeno još 27, a u jednom trenutku tvrdilo se da je broj žrtava išao do 500.
Žena vjere?
Dok je ležala u zatvoru Averof, Marijam je preminula 1954. godine u 71. godini. Čak ni na samrtničkoj postelji nije priznala zločine, nazvavši optužbe "satanističkim izmišljotinama".
Šta se dogodilo sa manastirom?
Mnoge monahinje napustile su manastir odmah po njenoj osudi. Smjatra se da je nova igumanija djelovala znatno diskretnije.
Čak i 2019. godine manastir je i dalje funkcionisao kao i svaki drugi. Neki sljedbenici i dalje vjeruju da je Marijam Sulakiotis lažno optužena.
Nije jasno da li je bila iskreno vjerna ili oportunista koja je koristila religiju kao paravan. Ali ne može se poreći – pod njenim nadzorom dogodile su se smrti, za koje je odgovarala, prema pisanju GreekCityTimes.com.
