Američka vojska je u napadu na iranska nuklearna postrojenja koristila šest bombi GBU-57A/B, koje su poznate i kao "razbijači bunkera" (Bunker buster), ali i 30 krstarećih raketa Tomahavk.
Bombe GBU-57A/B, zvaničnog naziva još i Masivni artiljerijski penetrator (MOP), najveće su nenuklearne bomba na svijetu.
Ovo precizno navođeno oružje teško 13.600 kilograma je korišćeno jer jedino ono može da probije iranski podzemni kompleks za obogaćivanje nuklearnog goriva Fordou, ukopan duboko u planinu.
Bomba "razarač bunkera" od skoro 15 tona bila je vjerovatno potrebna za uništenje posljednjeg netaknutog nuklearnog objekta u Iranu, a samo su SAD posjedovale takvu bombu.
Ovako snažno oružje - najveća nenuklearna bomba u arsenalu SAD - bilo je potrebno jer je cilj, postrojenje za obogaćivanje nuklearnog goriva Fordo, izgrađen oko 90 metara unutar planine blizu grada Koma, dva sata južno od Teherana.
Teška eksplozivna bomba poznata je kao GBU-57A/B Massive Ordnance Penetrator, a dizajnirao ju je Boing za Vazduhoplovne snage Sjedinjenih Država. Njena ogromna težina znači da može biti isporučena samo sa stelt bombarderom B-2 Spirit — avionom koji izraelske vazduhoplovne snage ne posjeduju.
Razvoj rakete koštao je američku vojsku preko 500 miliona dolara, a izgrađena je prema specifikacijama koje bi omogućile prodor dovoljno duboko u postrojenje Fordo da uništi nuklearne centrifuge u kompleksu, prema izvještaju Wall Street Journala iz 2013. godine, koji je tada naveo da je 20 bombi proizvedeno za američku vojsku.
"Po težini i kinetičkoj sili, GBU-57A/B Massive Ordnance Penetrator je dizajniran da prodre na određenu dubinu u zemlju prije nego što eksplodira. Zato se ovi razarači bunkera zovu Penetratori. Oni prodiru u zemlju prije nego što eksplodiraju. Еksplozija je strateški odložen", rekao je Džon Spenser, predsjednik studija urbanih ratova na Institutu za moderni rat na Vojnoj akademiji Vest Point.
