Bol i tuga

Ekipa Dosijea u Mladenovcu: Prošlo 40 dana od brutalnog masakra

  • Izvor: ATV
  • 20.06.2023. 21:07

Za mještane dva mala sela u okolini Mladenovca - Dubone i Malog Orašja, život je stao. I nakon četrdeset dana od brutalnog masakra selo je zavijeno u crno. Bol i tuga osjete se na svakom ćošku. Na tri lokacaije pomahnitao ubica ubio je osam mladih ljudi. Počeo je od dvorišta Osnovne škole.

Baš tu ubio je brata i sestru i njihovog drugara iz djetinjstva. Školsko dvorište nakon ovog stravičnog zločina nikada tiše. A na klupici koja je nekada okupljala brojne učenike, zasigurno neće sjesti više niko nikada. Tu je samo mural sa likovima stradalih da svi zauvijek pamte mlade ljude koji su ubijeni samo je su se našli na pogrešnom mjestu u pogrešnom trenutku. To su platili životima.

Ovo je škola u mjestu Dubona gdje je masovna pucnjava pucnjava počinjena u noći 4. maja. Muk, tišina i tuga i dalje su ono što preovladava u ovom selu. Danas, ovdje, na ovom istom mjestu, tri murala sa likovima nastradalih skoro su gotova, a urađena su tačno iznad klupice na kojoj su u toj noći nesrećno život izgubile tri osobe, odnosno brat i sestra i njihov prijatelj.

Mještani ne rado govore o svemu što se desilo, jedva skupe snage da izuste po koju riječ. Kažu, nakon ovog nemilog događaja, niko od mještana crninu ne skida. Mještani se vraćaju svim svojim svakodnevnim obavezama, ali, da li će vratiti život u normalu nakon svega što se desilo, kažu, teško ikada.  

Uloge trojice muškaraca u masakru kod Mladenovca: Jedino Uroš odgovara za četiri krivična djela

Uloge trojice muškaraca u masakru kod Mladenovca: Jedino Uroš odgovara za četiri krivična djela

"Tužno je. Šta da kažem. Vidite ovdje pred školom su napravili ove slike. Kad god prođemo, plačemo. Ne mogu, ne mogu, stvarno ne znam. Mnogo je teško. Za sve nas. Ovo se nije dogodilo skoro. Nikad, ne pamtim ja. Meni je već 74. godina, ja ne pamtim ovako nešto da se desilo. Pa i moj unuk je bio pošao da ide. Uzeo jaknu i krenuo, ali kao da mu je Bog rekao da ne ide. Skinuo jaknu i rekao ja neću da idem u školsko. Zbunjena sam. Teško nam je. I dan i noć plačemo. Kad god se sjetimo. Pogotovo sad, evo mi kuća ovdje. Kad god izađem na kapiju, ja pogledam one slike. Šta da vidimo, ne znam", rekla je Vladanka Pavlović, mještanka sela Dubona.

Nijemi od bola su i u obližnjem selu Malo Orašje gdje je u masovnom ubistvu ugašeno pet mladih života. U ovom selu, na mjestu nesreće, limenke, flaše piva, sa proslave koju je napadač hicima iz automatske puške prekinuo, ostale su kao dokaz da je na ovom istom mjestu života i radosti nekada bilo. Dok ga Uroš Blažić svirepo nije prekinuo. 

Danas se pored svega ovoga nalaze kandila, svijeće i cvijeće koje građani nakon 40 dana konstantno donose kako bi, na taj, način, odali počast svakome od nevino nastradalih na ovom mjestu. Malo Orašje, tog kobnog 4. maja, izgubilo je petoricu momaka. 

Blažić je na ovom mjestu u malom Orašju ubio petoricu mladića koji su se kobne noći tu okupili kako bi proslavili to što je jedan od njih postao ujak. Kako navode mještani malog Orašja, ubijeni mladići, družili su se cijeli život, svuda su išli zajedno, organizovali slavlja zajedno, a eto, na kraju otišli zajedno i u smrt.

Oglasila se majka Uroša Blažića:

Oglasila se majka Uroša Blažića: "Zakopao me živu"

Te noći, na istom mjestu, za dlaku je smrt izbjegao i dvadesetjednogodišnji mladić Jovan Ranković iz Malog Orašja. Zahvalan je Bogu što je i preživio. 40 dana nakon nesreće, pokušava da se oporavi. Prepričao je kako se te noći sve i odigralo. 

"Sjećam se tog dana, dogovorio sam se sa drugovima N.S. i L. M. (mladići koji su ubijeni) da odemo do školskog dvorišta i cijelo popodne smo bili zajedno. Sjedeli smo, pili pivo i šalili se, a onda smo odlučili da odemo u “Ravni Gaj” kako stanovnicima kod škole ne bismo smetali jer smo bili bučni. Neposredno prije nego što je ubica došao dopisivao sam se sa prijateljem, koga sam zvao da dođe da se druži s nama i napisao mu da nas 16 sjedi kod spomenika. Vidio sam da se parkira mercedes, tada sam pomislio da dolazi drug, koji vozi isti taj auto, a onda nam taj mladić grubo dobacuje: Lezite dolje!, a drug ga zove na pivo, dok se ja takođe, šaljivo nadovezujem da je hladno", kaže Jovan Ranković za Kurir.

Uroš je nakon toga započeo rafalnu paljbu. Pucao je u Jovanove drugove dok je Jovan pokušavao da se sakrije iza stabla. Međutim, vidio ga je iza drveta i počeo da puca na njega ponovo, kada ga je pogodio u stomak. Pokušao je da bježi, ali se sapleo i pao. U tom trenutku odlučio je da ostane tu i nepomično leži, praveći se da je mrtav. Ta odluka spasila mu je život. Te noći ranjen je sa četiri metka. U desni lakat, plućno krilo, slezinu i debelo crijevo. Oni koji žive u malom Orašju i dalje ne mogu sebi da dođu nakon svega što se dogodilo. I pitanje je, kažu, da li će ikada. Ni starije generacije ne pamte da se ovakav zločin ikada dogodio u njihovom, do tada, mirnom selu.

"Nikako, nikako, ako vjerujete, samo kukaju i ove kiše kao u inat i eto. Tako se živi i teško se živi kada je pet mladića poginulo, znaš ti kako je to teško. I djeca, ja imam dva unuka, i oni se potresli jer su oni izginuli. Nezapamćena tragedija", rekla je Gospava Vićevac, mještanka sela Malo Orašje.

"Ostavio je novčanik da imam čime da ga sahranim": Potresna ispovijest supruge ranjenog u masakru

Mještani ova dva mala sela u okolini Mladenovca danas strahuju za svoju djecu. Nadaju se da se ovakvi nemili događaji neće nikada više ponoviti, a ovaj dok su živi, kažu, neće zaboraviti.

"Ne umijem da ti kažem. Nikada nije bila sahrana pet dječaka u jednom danu. Umre neka baba, deda, jednog sutra sahranjuju, drugog danas. Ali ovo nije bilo. Niti ko pamti", rekla je Gospava.

U crkvama u selima Dubona i Malo Orašje, građani se svakodnevno mole za duše tragično nastradale omladine. Sveštenici na liturgijama redovno čitaju molitve za zdravlje ranjenih i pokoj duše preminulih.  

U Duboni i malom Orašju, 13. juna, održani su parastosi u crkvama i na mjestima stradanja, a povodom obilježavanja 40 dana od tragedije u kojoj je život izgubilo osam nedužnih osoba. Građani su tog dana prisluživanjem svijeća i polaganjem cvijeća, odavali počast poginulim žrtvama.

"Spavaj bato, ja sam dobro" Potresna ispovijest porodice mladića koji je stradao u masakru kod Mladenovca

Nakon svega što se dogodilo, većina stanovnika povučena je u svoje domove. Ulice su sablasno prazne. Jedino što se može vidjeti jeste po neki traktor ili domaćin na njivi, koji daju signal da se život mora nastaviti, ali na nešto drugačiji način. Tiši, mirniji i nažalost, život sa određenom dozom straha. 

Nakon što je počinio nezapamćen zločin u istoriji Srbije, osumnjičeni je poslije velike potrage u kojoj je učestvovalo oko 600 pripadnika policije, uhapšen u okolini Kragujevca, udaljenog oko 60 kilometara od mjesta zločina. Dvadeset dana nakon ubistva, ubica je iz pritvora u Smederevu premješten u zatvorsku bolnicu Okružnog zatvora u Beogradu kako bi se izvršilo psihijatrisko vještačenje, navedeno je iz Višeg tužilaštva u Smederevu.

Oni su takođe saopštili 25. maja da je uhapšen i ujak osumnjičenog za masovna ubistva te da se tereti za krivično djelo nedozvoljene proizvodnje, držanja, nošenja i prometa oružja i eksplozivih materija.

Protiv masovnog ubice Uroša Blažića i ranije su podnošene krivične prijave za koje nikada nije odgovarao. Iako još uvijek niije završena istraga niti je podignuta optužnica i zakazano suđenje, predsjednik Srbije više puta je izjavio da ubica nikada više neće ugledati svjetlost dana. Svjetlo je 4. maja zauvijek ugašeno i u dva mala, nekada mirna, sigurna i spokojna sela -  Duboni i Malom Orašju.

Pratite nas i putem Vibera