Dvije godine nakon jednog od najstrašnijih zločina u novijoj istoriji Srbije, masakra u Duboni i Malom Orašju koji je počinio, na 20 godina osuđeni Uroš Blažić, po prvi put za "Kurir" televiziju javno je govorio Jovica Stevanović, građevinski majstor i jedan od ranjenih preživjelih svjedoka.
Njegovo svjedočenje potresno osvjetljava trenutke užasa, borbu za život i posljedice koje je doživotno ponio sa sobom.
"Ja sam građevinski majstor, gledao sam taj dan neke poslove. Zet me je pitao da napravimo kapiju, približavao se Đurđevdan, da poslije ne bi imali obaveze. Došli smo da postavimo kapiju, ja ga nisam vidio jer sam postavljao šarkice. Kako sam ustao, osjetio sam kao da me je udarilo 500 vati struje, mislio sam da sam zakačio kabal. Nisam imao predstavu da neko puca", počeo je svoju ispovijest.
Jovica opisuje trenutak kada se zločin dogodio.
"Pucao je u gazdu, ispalio šaržer, vidio sam da puca u gazdu. U jednom momentu šaržer mu je ispao, ja sam povikao 'Mićo, bježi!', ali Uroš je uzeo drugi šaržer, opalio je i stigao ga je metak. Onda se okrenuo ka meni, ispucao mi je drugi metak u pluća i jedan u nogu. U plućima me je ošamutilo, ali noge nisam osjetio jer su se oduzele".
U nastavku svjedočenja govori o onome što je uslijedilo.
"Šefov brat je izašao na vrata i sručio je metke u njega. Vidio sam to, zanio se i pao. Samo je nestao. Meni je glava bila savijena, vidio sam samo trup".
U pomoć su im, priča, pritekli nepoznati ljudi.
"Naišao je jedan mladić, ubacio nas u karavan i krenuli smo za Mladenovac. Usput smo sreli Hitnu pomoć, oni su nas preuzeli i krenuli smo za Beograd. Do Beograda sam bio svjestan, a kada su me primili, tu sam izgubio svijest".
Tri metka ostavila su trajne posljedice.
"Tri metka sam primio, zbog onog u kičmi ostao sam invalid. Povadili su sve, funkcionišem. Ruke i gornji dio su dobro, ali noge ništa".
Stevanović dodaje da nikada ranije nije imao problem sa Blažićem.
"Urošu je vikendica na 600 metara od mene, nikada nismo imali nešto. Uvijek smo se javljali jedan drugome. Znam i da je uložio žalbu. Meni je svejedno koliko god da ga osude, ja sam kivan na oca što ga je tako vaspitao".
Na suđenju je bio samo jednom.
"Mnogo sam bio potresen i nisam mogao da izdržim".
Kaže da nije znao šta se dešava dok nije bilo kasno.
.webp)
"Čuo sam pucnje, mislio sam da je opalio rafal kod prodavnice, nisam znao da je pucao u djecu u parku. Pitao sam se samo zašto? Nikada se nisam zamjerio ni sa kim od njih. Sa gazdom je imao neke neraščišćene račune, to je rekao na sudu".
Na pitanje da li ga je napadač prepoznao, odgovara potresno:
"Ne znam da li me je prepoznao, da sam se okrenuo pitao bih ga: 'Šta ti je, šta želiš?' Pitanje je i sa mojom d.ecom šta će biti kad ga vide. Ja nisam na njega kivan, sad kad bi ga pustili ja ne znam da li bih mogao da dignem ruku na njega", kaže Jovica za "Kurir".
.webp)
.webp)
