Hrabra žena, koja je na prethodnom ročištu iznijela detalje iz porodičnog života, danu u kom je saznala da je zauvijek izgubila dijete ali i posljednjem ispraćaju kćerke, danas je ispričala kako izgleda život porodice poslije tragedije koja ih je zavila u crno.

"Šta za nas znači život? Mi djecu više ne možemo da vratimo, prihvatili smo tugu i bol kao trajne životne saputnike. Možemo samo da trpimo bol, naša patnja je opipljiva, to je osjećaj kao da vam srce stalno krvari. Ljetos sam pala na ulici, polomila zube, ruku, nisam mogla da objasnim ljekarima šta se dogodilo. Ja mogu ovdje pred vama da kažem da se nisam onesvijestila, pala sam jer mi srce krvari, ali kako to objasnim u Hitnoj pomoći. Koliko god da želim da nastavim da budem dobra majka drugom djetetu, dobra supruga, ja sumnjam u povrat u funkcionalnost", u dahu je pokušala da objasni kako izgleda život poslije gubitka djeteta.

Sahranili kćerku pa dobili čudan poziv: Odmah je otkopajte

Nina Kobiljski rekla je i da ima osjećaj kao da je rođeno dijete slagala i da osjeća veliku grižu savjesti i iznevjerenost djeteta, jer je ubijeno u školi.

"Osjećam se kao da sam moje dijete slagala, ona nije bila na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme, bila je tamo gdje je trebalo da bude, u školi", rekla je Nika Kobiljski.

Ona je tokom svjedočenja odlučila da se obrati i advokatici koja zastupa dječaka ubicu i njegove roditelje, a koja je na početku parničkog postupka u ime te porodice izjavila saučešće.

"Iskoristila bih priliku da se obratim advokatici koja je na početku prošlog ročišta nama uputila riječi saučešća u ime porodice zločinca. Imam potrebu da kažem, ne možete u tuđe ime za račun druge osobe da izjavite saučešće. Možete u tuđe ime da prenesete pozdrav, čestitku, ali ne i žal. Nikada nismo dobili ni riječ o tome da im je žao, pa bi možda mogli da pitamo 'da li vam je žao što ste imali oružje u kući, da li vam je žao što ste učili dijete da puca, da li vam je žao što ste znali da dijete nema razvijenu empatiju?' Imate dijete koje je usljed krize svijesti bilo u istoj ustanovi u kojoj je danas i niste se njim bavili, da li ste probali? Birali ste način suprotan od toga. Problem je evidentno postojao, kod nas u kući nije prošao dan da ne pitamo dijete kako je bilo u školi. Može dijete od vas da sakrije da li je na ekskurziji pilo somersbi ili pušilo vejp, ali ne osjećanja. Njihovo dijete je pravilo spiskove, živjelo sa oružjem, imalo je jasnu namjeru za koju se mjesecima spremalo, a da vi ne znate? To je nemoguće u jednoj funkcionalnoj porodici", obratila se advokatici ali i porodici dječaka ubice majka Еme Kobiljksi.

Detalji napada u školi: Tinejdžer motiv otkrio u pismu

Poslije ovih riječi, dodala je i da ne osjeća mržnju, već žaljenje što mu nisu pomogli, ali je otkrila i da u sebi pokušava da nađe oprost.

"Taj zločinac, on je u kriznoj situaciji primijenio obrasce roditelja, pritisnut problemima on ne razgovara, on uzima kućno oružje, puca u glave i tijela, liječi frustraciju na način na koji ga je otac učio. Ja ne iznosim tvrdnju da je bilo ko od staratelja želio da se ovo desi, govorim o životu u skladu sa željama i interesovanjima. Oni su željeli tako da vaspitaju dijete", rekla je ona i dodala da smatra da su roditelji "zločinca imali ogromnu odgovornost da do tragedije ne dođe i nisu je ispunili".

"Roditelji dječaka ubice imaju ili bi trebalo da imaju osjećaj odgovornost prema društvu, prema svijetu, da bar kažu 'nismo htjeli, ljudi mi smo krivi, nismo htjeli tako i prihvatanjem odgovornosti želimo da pokažemo da nije smjelo'. Da se bar oduže društvu jer mrtvoj djeci ne mogu! Imam intimnu želju da oprostim, oprost čini čovjeka, ne živi se u bijesu, da nastavim život u miru. Imam želju da oprostim, ali meni niko nije došao i rekao 'žao mi je'. Jedine dvije riječi koje čujemo je 'nisam kriv'", rekla je majka koja je ostala bez kćerke i opisala da je sve to razara i da osjeća kao da joj neko "konstanto kopa po živoj rani".

Argentinka objasnila kako je biti "banjalučka snajka"

U prepunoj sudnici ispunjenoj suzama i jecajima pokazala je koliko veliko srce ima.

"Mi nismo očekivali da ćemo biti na dvije strane, već da ćemo nekako zajedno disati i patiti, mi zbog njihove oni zbog naše sudbine. Kao što mi grlimo bol , oni moraju da prigrle svoju odgovornost. Patim i što njegovi roditelji nisu bili uzdanica da će mu pomoći, što nisu rješavali probleme koje je trebalo da rješavaju", ispričala je.

Nina Kobiljski otkrila je i najdublja osjećanja i emocije, da je zaglavljena u danu u kom je izgubila dijete i da živi u nadi da će se probuditi i dobiti neke druge vijesti, drugi ishod.

"Živim u nadi da će Еma da mi dođe u san, živim da joj čujem glas. Živimo dan po dan, trudimo se da preživimo, ne znam kako ćemo niti dokle ćemo", zaključila je ona.

Njen suprug, odbojkaški trener Dragan Kobiljski koji je najstrašnije vijesti za jednog roditelja primio dok je radio u Rumuniji izlaganje je počeo rečenicom:

"Ja sam otac strijeljane Еme Kobiljski".

Ko je pravi, a ko lažni "Mi - glas iz naroda"

Opisao je da je njihova kćerka bila prijevremeno rođena beba, ali da su od prvog dana imali neku posebnu vezu, da joj je sa zadovoljstvom mijenjao pelene, uspavljivao je i da su bili srećna porodica.

"Imali smo duboku povezanost, od prvog dana, razumio sam je a ona je osoba koja je mene sigurno najviše u životu voljela", kroz suze je govorio Dragan Kobiljski.

Prisjetio se 3. maja, dana kada je na 700 kilometara od Beograda primio stravičnu vijest, povratka kući ali i prvog zagrljaja sa suprugom koja ga je dočekala na vratima stana.

"Poslije tog 3. maja mi tonemo, samo tonemo. Ja radim u Bukureštu, svako veče gledam u njenu sliku sam u stanu i kao da mi kaže 'tata, biće dobro''. Kada ostanem sam, na viber joj često pišem poruke, pišem joj šta se dešava, i ubija me kada kao 'last sin' vidim 'long tajm ago', ta sitnica me strašno zaboli", otkrio je najdublje patnje otac ubijene djevojčice i dodao da svakoga dana "moli Boga da porodici da snage".

"Ja stalno pričam sa Еmom. Kada postignem dobre rezultate izađem iz sale, pogledam u nebo i zahvalim se Еmi. Sjećam se kada sam joj pričao, bila je mala jer je prijevremeno rođena ''tata je prvo slušao da li dišeš, pa je slušao kako dišeš, valjda će se jednog dana pitati pored koga dišeš'. Nisam to doživio", slomio se i kroz suze rekao Dragan Kobiljski a onda dodao:

"Ne damo nikome da nam oduzme našu Еmu, rastanka nema, pokušavamo da nađemo utjehu, ali teško ide", dodao je i potom rekao da ga zabrinjava to što je porodica dječaka ubice na slobodi i što svi i dalje zavisimo od njihove volje da li će ponovo "da pucaju u čelo, potiljke, bubrege, nenaoružane djece".

Ljubivoje Ršumović otkrio svoj recept za dugovječnost

"Jedan sveštenik nam je rekao da je Еmin izbor bio da stane ispred ubice i da treba da poštujemo njen izbor. Na čast je svakog roditelja da ga dijete prevaziđe, a mene je Еma prevazišla", zaključio je na kraju otac ubijene Еme Kobiljski, prenosi "Kurir".

U stravičnom masakru u Osnovnoj školi, podsjetimo, 3. maja prošle godine ubijeno je devetoro djece i radnik obezbjeđenja škole.

Pratite nas i putem Vibera