Volonteri Organizacije za traganje i spasavanje Srbije otkrili su najpotresnije detalje spasavanja povrijeđenih i stradalih na Željezničkoj stanici Novi Sad, a najdublje urezana ostaće im slika deke koji je držao zagrljene unuke ispod ruševina.
Prema njihovim riječima, to je najteža scena koju su vidjeli u svom životu i koja nikada neće izblijediti.
- Mi smo bili oko 12.30 sati na Željezničkoj stanici Novi Sad i već su ekipe bile na terenu. Kada smo stigli prvo su nas obuzeli šok i nevjerica. To je naš grad, naši ljudi... Ne znate šta vas čeka. Ali ostavili smo emocije po strani, prešli u profesionalni mod i započeli akciju spasavanja. Ali te scene su bile strašne. Pogotovo scena kada smo ispod ruševina vidjeli deku koji rukom zagrlio svoje unuke Tinu i Saru. To ne može da izblijedi, da se zaboravi, na to ne možete da ostanete imuni - započinje svoju priču Dragan Bjelić iz ove organizacije.
- Ja sam bio raspoređen lijevo od konstrukcija i baš tu smo pregovarali sa jednom ženom koja je bila ispod ruševina. Iskreno da me pitate šta smo joj govorili ne znam, ali važno je da joj se sve vrijeme obraćate, da je bodrite, da je tješite da ste tu, uz nju... Ona je bila izmijenjene svijesti, govorila neke stvari o svojoj porodici. Sve su to stvari koje vas pogode, ali dali smo sve od sebe da ostanemo pribrani. Nakon nekog vremena uspjeli smo da dođemo dijelom do nje, da joj ljekari Hitne pomoći prikače infuziju kako bi izdržala proces izvlačenja - nastavlja on.
Na scene u Novom Sadu niko nije ostao imun, spasiocima tekle suze
Na pitanje da li je moguće da se potresne slike spasavanja na Željezničkoj stanici Novi Sad zaborave nekada, Dragan Bjelić odgovara:
- Trebaće vremena da sve to prođe, da savladamo sve te scene koje smo vidjeli. Svi smo mi od krvi i mesa. Ja sam ljekar i moj životni poziv je da pomažem ljudima, ali na ovakve stvari kao što je nesreća u Novom Sadu, na smrt, ljudske živote ne možete da ostanete imuni i tako lako izbrišete iz sjećanja. Toliko je bilo teško da su vatrogasci koji ove stvari rade cijeli život, plakali dok su spašavali ljude i djecu! - pojašnjava on.
Sa njim na terenu, rame uz rame, bio je i njegov kolega Konstantin Prodanović.
- Slijedili smo naredbe Sektora za vanredne situacije, slušali njihova naređenja i postupali po procedurama! Ne znate da li ćete nekog svog naći ispod ruševina. Dali smo sve od sebe da pomognemo. Zaista su bili strašni prizori. Trebaće nam vremena da sve ovo svarimo - rekao je Prodanović.
(Informer)
