Svaki maj u Srbima porijeklom iz Konjica probudi ona najteža sjećanja. 2. maja '92 ubijen je Đuro Magazin - prva žrtva velikog srpskog stradanja u Konjicu, nakon njega ubijeno je još na stotine Srba. Na današnjem pomenu srećemo Slavka Ninkovića, pobraja nam ubijene članove svoje porodice, izgubio ih više od 15.
"Otac mi je ubijen na kućnom pragu, brat je bio šest i po mjeseci u logoru Čelebić, majka je bila u Logoru. Tako da to su bila teška vremena i vjerujte sada nakon toliko vremena kada se sjetim šta sam sve prošao ne zna da li bih sada ostao pri pameti“, kaže Slavko Ninković iz Konjica.
Nada je pred kamerom ATV-a jedva progovorila. Preživjela je golgotu koja je trajala 9 mjeseci. Ovako sve opisuje.
"Žalosno, tužno, jezivo, strašno. Nešto nas je snašlo što nismo ni sanjali ni mislili da će nas snaći. Tuđin i dušmanin zatrli nam selo“, kaže Nada Vujičić iz Konjica.
Srpska sela su paljena a Srbi su odvođeni u logore Čelebić i Musala. Mučeni su i ubijani. Sve su to radile njihove komšije Muslimani i Hrvati, slabo je ko odgovarao za ove zločine. I danas protjerani Srbi sabiraju žrtve.
"383 srpske žrtve su stradale tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata. 167 poginulih boraca druge lake pješadijske brigade, 35 boraca ubijenih u logorima, 24 Konjičanina poginula na drugim ratištima, 12 pripadnika drugih brigada koji su nam pomagali u odbrani vjekovnih srpskih ognjišta, 9 dobrovoljaca i 136 civila“, kaže predsjednik Udruženja Konjičana Zoran Pologoš.
U Konjicu je prije rata živjelo više od 7.000 Srba danas ih tamo nema ni 200. Petar i Pavle Golubović najmlađe su žrtve stravičnog zločina nad Srbima u Konjicu. Imali su samo pet i sedam godina.
Centralno spomen obilježje stradalim Konjičanima podignuto je u porti hrama u Gacku. Preživjeli Konjičani i njihovi potomci svake godine ovdje dođu drugom maja na dan kada je pala prva žrtva.
