Nada Žujić sa bolom i tugom sjeća se dramatičnih dana napada na Prijedor koji se desio prije 33 godine. Cilj muslimansko-hrvatskih paravojnih formacija bila je okupacija grada. Nadi je u tom napadu poginuo muž, ali njenoj porodičnoj tragediji tu nije bio kraj.
''Nakon 55 dana mi se desio drugi slučaj. Na Kurevu sin od 20 godina, ali je ispod lijevog oka zadobio metak i na mjestu je ostao mrtav'', priča Nada Žujić.
Pripadnik rezervnog sastava policije desetak godina prije napada bio je i Slavko Bera. Prisjeća se da je te noći sa još dvojicom kolega bio raspoređen na punkt kod nekadašnje ''Jugobanke'', ali i da je samo nekoliko dana prije napada u naselju Raškovac u kojem je živio viđao nepoznate ljude.
''Pucalo se i ja sam primjetio da nešto nije u redu. Izađem vani da prošetam, kiša padala, a oko 15 do 5 ne mogu se orijentisati odakle pucaju, javio sam momcima da se pripreme onda sam osjetio udarac u nogu i pao sam kao da mi je noge odsjeklo'', priča bivši pripadnik rezervnog sastava Policije Slavko Bera.
30. maj 1992. godine jedan je od najznačajnijih datuma u istoriji grada. Na dostojanstven način iz Prijedora se šalje poruka da se istina treba znati, ali i prenositi na buduća pokoljenja.
''Njih 15 je položilo svoje živote u temelje Srpske, 26 ih je ranjeno. Zasigurno jedan težak period kojeg se sjećamo i s gorčinom i tugom. Ponosni smo na sve hrabre junake koji su stali taj dan i odbranili naše kuće, ognjišta, domove i omogućili nam da živimo u slobodi, svoji na svome u našem Prijedoru'', kaže gradonačelnik Prijedora Slobodan Javor.
Ulicama grada održan je i svečani defile, ali i parastos u crkvi Svete Trojice i položeni vijenci ispred spomenika ''Za krst časni'' i u zgradi Policijske uprave Prijedor.
.webp)
