Nastavnik u penziji Đuro Milanović iz Mrkonjić Grada, koji je nastavio porodičnu tradiciju kovačkog zanata, kaže da je ovaj zanat neka vrsta primjenjene umjetnosti, da posla ima, ali da je problem nedostatak radne snage.
Milanović je ispričao Srni da je radni vijek proveo kao prosvjetni radnik, ali da je tradiciju kovačkog zanata nastavio nakon smrti oca, kao i da mu je djed bio kolar-kovač.
U svojoj kovačkoj radnji u Mrkonjić Gradu proizvodi široku lepezu proizvoda, među kojima kosa "varcarka" i dalje drži primat kao zaštitni znak ovog podneblja.
"Kose `varcarke` bile su poznate u cijeloj bivšoj Jugoslaviji i šire, a smatram da je tako i danas. I dalje se upotrebljavaju za košenje trave, ali ne u obimu kao prije", naveo je Milanović i dodao da kose kovanice koje izrađuje šalje u Crnu Goru, Srbiju, Hrvatsku i Italiju.
Osim kovanja kosa i poljoprivrednog alata, Milanović izrađuje i alat za šumu i šumarstvo.
U posljednje vrijeme je, kaže, sve veća potražnja za roštiljskim programom kovanih proizvoda, kao što su ražnjevi, okretači, roštilji različitih vrsta, tanjirače, kotlići za kuvanje čorbi, a trenutno su najatraktivniji kotlići od tridesetolitarskog pivskog bureta.
Milanović ističe da ga je posebno obradovala posjeta dva mlada momka iz Mrkonjić Grada koji su izrazili želju da uče kovački zanat.
"U moju radnju došao je djed sa svoja dva unuka rekavši da oni žele da nauče kovački zanat. Već sam počeo da im pokazujem najosnovnije tehnike kovanja, a oni su izrazili želju da i dalje dolaze. Nadam se da ću im prenijeti znanje i da će tradicija bila sačuvana", naglasio je Milanović.
Kovački posao je, kako kaže, nešto bez čega se ne može kada se jednom zavoli.
"Kada se vraćam kući nakon svakog odmora, prvo odlazim u radnju da bi udahnuo miris ugljena i kovačije. Radnja je kompletno opremljena potrebnim alatom, imam i 12 nakovanja. Možda je to jedina kovačija u BiH koja ih toliko ima, od zlatarskog do najvećeg od 250 kilograma", rekao je Milanović.
On kaže da je, osim ljubavi prema kovačkom zanatu i radu u prosvjeti, aktivan bio i kao folkloraš Kulturno-umjetničkog društva "Petar Prvi Karađorđević Mrkonjić" iz Mrkonjić Grada, čiji je danas član Upravnog odbora.
"Spajanjem kovačke i folklorne tradicije smatram da sam dao skromni doprinos očuvanju običaja našeg kraja, čime su me preci i zadužili", rekao je Milanović.
Pored porodice Milanović, kovačkim zanatom na području opštine Mrkonjić Grad bave se i porodice Anđelić, Zonić, Sladojević.
.webp)
