Pravoslavni vjernici svake godine 19. avgusta obilježavaju Preobraženje Isusa Hrista. Međutim, u Jevanđelju se ne navodi tačno mjesto i stoga arheolozi vode dugogodišnji spor o lokaciji gdje se to desilo, pišu mediji.
Praznik Preobraženje posvećen je trenutku kada se, prema hrišćanskom predanju, Hristos pred apostolima preobrazio i zasijao kao sunčeva svjetlost na gori Tavor.
U srednjem vijeku se čak pojavio poseban termin — „tavorsko svjetlo“. Termin potiče od naziva planine. Mnogi vjeruju da je tu Isus bio preobražen. Ali postoji problem: Jevanđelje ne ukazuje jasno gdje se tačno događaj desio.
Rani hrišćani su već vjerovali da je mjesto preobraženja upravo vrh na istoku doline Megido. O tome je posebno pisao poznati hrišćanski mislilac tog vremena Origen.
Savremeni teolozi primjećuju da je ta ideja bila zasnovana na usmenoj tradiciji. Osim toga, hramovi su se pojavili na Tavoru još u 4. vijeku.
Prvi je, prema hronikama, podignut 326. godine po naređenju kraljice Jelene, majke cara Konstantina Velikog. Kako se navodi, mještani obližnjih naselja ukazali su joj na tu planinu kao mjesto Preobraženja Gospodnjeg. Za samo nekoliko godina Tavor je postao centar hodočašća, a u 8. vijeku tu je podignut prvi manastir.
Zanimljivo je da je u Jevanđelju opisana sasvim druga planina. Navodi se da je to bilo „zabačeno mjesto“. Međutim, Tavor uopšte nije takav – u 1. vijeku se u njegovom podnožju nalazio vojni garnizon.
Hermon
U proteklih nekoliko decenija, sve više istraživača je kao potencijalno mjesto imenovalo Hermon, najvišu tačku u Izraelu. To nije planina u klasičnom smislu, već masiv sa nekoliko vrhova.
Malo je vjerovatno da se Preobraženje Gospodnje dogodilo na samom vrhu, previše je visoko. Prema riječima jednog avanturiste, on je sa svojom grupom jahao do najviše tačke za pet sati - pisao je američki proučavalac Biblije Vilijam Barkli.
Još jedan detalj govori u prilog verzije o Hermonu. Jevanđelisti svjedoče da je prije čudesnog događaja Spasitelj posjetio Kesariju Filipovu u podnožju planine, a tuda se najvjerovatnije i vratio. Zatim je „kroz cijelu Galileju“ otišao do Galilejskog jezera, a onda – na jug, ka Jerusalimu.
Tavor se nalazi u blizini grada Nazareta. Stoga je Barkli postavio pitanje — zašto bi Hristos i njegovi učenici otišli skoro stotinu kilometara od Kesarije, okrenuli se nazad, a zatim ponovo otišli na jug? Pored toga, Tavor je prilično mali, samo 575 metara nadmorske visine, dok je planina Hermon pet puta viša.
Može se vidjeti sa Mrtvog mora, sa drugog kraja Palestine, sa udaljenosti od 160 kilometara - dodao je naučnik.
Istina, ne slažu se svi istraživači sa tom verzijom. Naučnici posebno vode spor o tome ko je živio u okolini Hermona.
U Svetom pismu je napisano: „Hrista, koji je sišao sa planine, dočekalo je mnogo ljudi“. On ih je liječio i učio. Riječ je očigledno o Jevrejima. Da je tu bilo pagana, jevanđelisti bi ih sigurno spomenuli, pišu mediji.
Međutim, upravo su oni, sudeći po arheološkim nalazima, naselili podnožje vrha u 1. vijeku nove ere. U Starom zavjetu planina se naziva „krajnja granica Obećane zemlje“. Malo je vjerovatno da bi se Jevreji tamo gusto naselili, navodi se u članku.
Meron
Prema medijskom pisanju, arheolozi nalaze mnoga jevrejska naselja u blizini Merona. To je najviša planina u Galileji, regionu gdje je Hristos propovijedao. Prema nekim naučnicima, preobraženje je moglo tamo da se dogodi.
Visina planine je oko 1.208 metara, a do vrha se može doći za samo pola dana. Tamo često ima snijega.
Međutim, kritičari verzije o Meronu negoduju. Kako kažu, ta planina se u Bibliji pominje samo jednom, dok se Hermonu i Tavoru pridaje više pažnje, a pojavljuju se čak i u proročanstvima o Hristu.
U Davidovim psalmima piše: „Tavor i Еrmon Imenu Tvome obradovaće se“.
Zapaženo je da je Tavor imenovan prvi. Možda se upravo ta fraza urezala u religioznoj svijesti kao mjesto gdje se dogodilo Preobraženje Gospodnje, zaključuje se u materijalu.
