Martin Brod je jedno od rijetkih pravoslavnih sela u Federaciji BiH. U ovom selu, koje je Dejtonom otrgnuto od Drvara i pripojeno Bihaću, i danas žive isključivo Srbi.
Pričaju da ih nema ni blizu kao nekada. Ali oni koji su se u selo vratili poslije rata, hrabro čuvaju tradiciju i srpska ognjišta uz Nacionalni park Una.
"Ovo je zaseok Gornji Reljići, koji se nalazi iznad velikog vodopada našeg, odnosno, Milančevog buka. I ovdje mi živimo vijekovima, pogotovo moja porodica koja je došla prije nekoliko vijekova, i još uvijek egzistiramo, živimo i održavamo tradiciju ovog našeg sela. Ovo selo je bilo poznato po mlinarstvu, poslije Drugog svjetskog rata više od 60 mlinova je bilo ovdje i cijela Lika, sva sela, prema Drvaru i Bosanskom Petrovcu, dolazili su ovdje da milju žito i valjaju biljice u bučnici, a biljice su naši tradicionalni pokrivači koji se nekada koristili na ovom prostoru“, priča Dragan Reljić iz Martin Broda kod Bihaća.
Danas je selo gotovo pusto. Tradiciju je sačuvala samo porodica Reljić. Draganov otac Dušan priča da je srcu toplo samo na srpskom ognjištu u Martin Brodu. Ali život ovdje nije nimalo lak.
"Pa danas je u Martin Brodu, vam kažem, penzionerima fino, mladima nije, nema posla. Ima Nacionalni park, ovaj koji je sad otvoren, ali se malo ulaže, ne ulaže se skoro ništa, ne ulaže se u Martin Brod. Četvoro njih radi iz Martin Broda ovdje, četvoro njih radi u Nacionalnom parku, jedna, ne znam, dvoje radi na ribnjaku i tako to, u policiji ima jedan i tako, to ti je slabo, slabo, nema djece, nema ništa, troje djece u školi. Nismo pokriveni kompletno, nemamo čak ni prodavnice, nemamo ni hljeba da se kupi tu. Niko prodavnicu ne otvora tu. To je jedno. Drugo, slabo smo pokriveni i što se tiče zdravstva“, priča Dragan Reljić iz Martin Broda kod Bihaća.
Malo je stanovništva ali je puno turista. Posebno onih iz arapskih zemalja.
"Imamo najviše sad turista. Ima ovih Arapa, ima, nema iz kojih država nema. Puno, puno ima turista, dolaze, dolaze, sad je taj Nacionalni park, dolaze tu, ali se slabo ulaže. Kad bi se ulagalo tu, kad bi se napravili neki restorani, neki hoteli, nešto udobnije, da se ljudi, jes' priroda, jes' čist zrak, to je sve u redu, ali treba opet nešto. Nema brenda, brend je bio ribolov prije. Poslije ljudi, prije nacionalnog parka je bio tu, na uncu je bio ribolov, to je revija. I tad su ljudi dolazili, imali su noćenja, po dva, tri noćenja, dolazili su neki ljudi po kućama i sada drže. Ta noćenja po kućama i zadržavaju, a sad, ima isto ribolov, ali to drži nacionalni park, nije to ono k'o što je bilo prije, nije to, ne poribljava se, ne vodi se toliko brige. I svi dođu u obiđu, dva sata, tri i pola dana i nazad se vraćaju“, kaže Dragan Reljić iz Martin Broda kod Bihaća.
Kako izgleda život u ovom pravoslavnom selu u FBiH detaljnije pogledajte u nastavku:
