U novembru prošle godine papa Franjo je najavio da bi u "perspektivi, zbog neravnoteža", moglo doći do teškoća u isplati penzija i kleru i laicima povezanim s Vatikanom.
Novi papa, ako nije nezgodno tako reći, trebao bi se pomoliti i za finansije jer je godišnji deficit oko 83 miliona evra, s tim da je papa Franjo nasljeđivao još goru situaciju i nastojao je da je popravi.
Prije desetak godina, penzioni fond Svete Stolice, tj. državnog dijela Vatikana, bio je u gubitku od 1,5 milijardi evra. Propadanje fonda iz kojeg se isplaćuju penzije sveštenicima i laicima vezanim za Vatikan bila je javna tajna, ali se smatralo nerješivim. Papa Franjo je nešto pokušao, ali se postiglo relativno malo. Situacija oko penzija bila je crna rupa, ponor bez dna, noćna mora, kako se izrazio bivši rimski dopisnik Vol Strit Žurnala Đovani Legorano u tekstu za vrlo informativan portal "Juropian Penžns". Svjestan problema, u novembru 2024. godine, papa Franjo je osnovao Komisiju, koja je trebala pronaći i podstaći donatore da pomognu Vatikanu jer drugog rješenja nije bilo, i valjda ga neće ni biti.
Prije pet godina, pak, tadašnji prvi čovjek za finansije Vatikana, Australijanac Džordž Pel, u jednom intervjuu izjavio je da Vatikan polako klizi prema bankrotu.
Sveta Stolica ne voli razglabati o svojim teškoćama i nisu navikli na tu vrstu transparentnosti, pa je sve što iscuri, ako je izvor pouzdan, važno. Posljednje dostupne brojke su iz 2022. godine, kada je kardinal Pel rekao da će obaveze tekuće, 2022. godine, iznositi oko 631 milion evra, odnosno više od 930 miliona evra ako se uključi i Rimski vikarijat.
Devetsto trideset miliona evra... Na mjestu onog što bismo inače zvali ministra finansija, kardinala Pela, naslijedio je takođe Australijanac, kardinal Fišer.
Upravnik penzionog fonda je Amerikanac, Kevin Farel. Čini se, kada je riječ o finansijama, da su oba pape, i Bergolio i Ratzinger, vjerovali Amerikancima i Australijancima.
Papa Vojtila i papa Ratzinger nisu imali znanja, strpljenja za pitanja finansija, tako da je papa Benedikt 2013. doživio pravi šok kada su otkrivene teške malverzacije u Vatikanskoj banci, a italijanska policija tamo upala i zapečatila na neko vrijeme sve bankomate u Vatikanu.
Navodno je i to jako uticalo na tadašnju Ratzingerovu odluku da se povuče. To nije prikazano u filmu Konklava, ali kardinali, vjerovatno, navodno, između sebe u ovom momentu razgovaraju i o finansijama. Papa Bergoglio popravio je finansijsku situaciju pa je čak i tu proveo reforme. Na primjer, na Pelov prijedlog, uveo je reviziju! Takođe, osnovao je i međunarodnu komisiju koja je pazila da ne bude pranja novca i teške korupcije.
Vatikan ipak neće propasti jer samo u nekretninama ima oko šest milijardi evra. No, od tog velikog i impozantnog nekretninskog portfolija, samo 20 odsto generiše sredstva. Imaju nekretnine, ali nemaju keš, reklo bi se kolokvijalno. Značajan izvor prihoda jeste institucija Denarius Sankti Petri, kod nas poznat kao Petrov novčić ili Novčić sv. Petra.
Taj običaj, koji je posebno pohvalio papa Ratzinger, pokriva darivanja katolika širom svijeta, a iznose oko 27 miliona dolara svake godine. Najveći su doprinosi iz Sjedinjenih Država, Njemačke i Italije, izračunali su u jednim američkim katoličkim novinama. Novčić sv. Petra izraz je vjerničke solidarnosti kako bi se olakšalo funkcionisanje Crkve i kako bi Vatikan mogao pomoći potrebnim i siromašnim župama ili redovima širom svijeta.
Drugi izvor prihoda je turizam jer Vatikan godišnje posjeti pet miliona turista koji plaćaju ulaz u muzeje, kupuju vrijedne marke i kovanice, pa tako taj biznis ipak donosi značajan prihod.
Pod papom Bergogliom, pokojnim kardinalom Pelom i kardinalom Fišerom, crna rupa penzionog fonda je nešto smanjena. No, pokojni papa namjeravao je privući velike donatore koji mogu da daju mnogo jače donacije nego "obični" vjernici. Da li će s ovim nastaviti i novi papa i hoće li biti uspješan? Nije nimalo sigurno.
Bergoglio je imao harizmu, šarm i viziju. Vidjećemo kakav će biti novi Petrov nasljednik.
.webp)
Naime, donatori koji su pristali na pomoć Svetoj Stolici, u idejama, u pogledu na Crkvu, slagali su se s papom Franjo. Nisu davali novac naslijepo, nego kao znak podrške zacrtanom pravcu. Nije izvjesno da će se donatori požuriti da uplate virmane.
Održavane su i svojevrsne donatorske konferencije za inicijative, uvijek humanističke, a vrlo često fokusirane na pomoć siromašnim regijama, izgradnju bolnica, škola, sve teme do kojih je papi Franji bilo stalo.
Nekada je na tim skupovima govorio i sam Bergoglio, a posljednji put na skupu donatora okupljenih oko Klintonove fondacije. U suštini, da je papa Franjo poživio, a uzimajući u obzir rezanja Trampove administracije oko razvojnih programa koje je ranije pokrivala vlada, američki filantropi antitrampovci, a oni su cijeli jedan moćni sektor, možda su preko Vatikana mogli realizovati svoje ciljeve.
Jedan od najuglednijih donatora koji su podržavali papu Franju je Fondacija Hilton. Od osnivača ove hotelske dinastije, Konrada Hiltona, do danas, ta katolička porodica i Fondacija daje ogromna sredstva u crkvene svrhe, no sada poručuju da ne znaju hoće li Franjo imati dostojnog nasljednika. Ta Fondacija je samo u posljednjih pet godina dala za inicijative koje je podržavao papa Franjo blizu 30 miliona evra, piše "Poslovni".
