"U Rusiju sam poslao ekipu 1990/1991 i ljudi su rekli - da li je moguće da idete tamo. Već treće godine smo imali 120 miliona dolara prometa. Ja poslije 20 godina rada pola svojih firmi nisam upoznao, nisam posjetio. Naravno da znam generalne direktore sa godišnjih sastanaka. E sad to o meni ili govori da sam loš šef ili sam jako dobar organizator ako pravim posao a ne idem nigdje. A uspio sam da organizujem posao zbog mog nezavisnog sistema rada. Ne tražim nikakve privilegije ni od države ni od institucija. Imam proizvod koji je jedinstven koji radi. Nisam se bavio politikom niti ću se baviti politikom", rekao je Cepter u emisiji "Šta sam tebi i ko sam sebi".

On kaže da nije neko ko u svom biznisu, a koji je razvio po cijelom svijetu, sve kontroliše.

"Znaš li šta znači voditi firmu koja ima 100 generalnih menadžera. Onda postoji internacionalni menadžeri koji menadžuju ovih sto – po regijama, po proizvodima. I onda meni kažu – ti mora da si genije kada sve to kontrolišeš. Kontrolišem nulu. Nemam pojma. Sporadično pogledam izvještaje i to je to", rekao je on.

Prema njegovim riječima, svaki veliki uspjeh dramatično ograničava čovjeka jer si u sve užem kolosijeku.

"Ako si u biznisu ne baviš se puno kulturom, naukom, nekim javnim stvarima. Samo si u tom svom. Imao sam sreću da sam malo i u kulturi jer mi je supruga uzela sve do posljednje pare – otvara opere i muzeje. I onda sticajem okolnosti idem u operu kad sam je već napravio", rekao je on.

Ističe kako nikada nije razmišljao o tome šta je sreća jer zaista ne znam šta je to.

"Inače, ja ne slavim uspjehe. Čim završim, okrećem se na drugu stranu. Ali isto tako ne patim za neuspjehom ni sekunde. Nema kajanja jer sve u šta ulazim, ulazim sa izvješnoću velikom da ću uspjeti. A ako ne uspijem, znam da sam radio najbolje i onda se ne kajem. Ako promašim, šta da radim. Šta da radim zbog rata u Ukrajini. Za 15 dana smo izgubili 100 miliona prometa. Pa šta da radiš, moraš da se konsoliduješ. A u Ukrajini sam izgubio sve. Nema ničeg a imao sam 50-60 ofisa, hiljade saradnika. A saradnici su tu, plaćamo ih da ih ne bismo izgubili", rekao je Cepter.

Kaže kako je bio u situaciji da neko dođe da ga sa namjerom prevari.

"Mene je stotine njih prevarilo. Ranije, dok sam bankar bio u Srbiji, nekada su ljudi dolazili sa namjerom da me prevjare. Razumijem ja da neko hoće ali da ne može da vrati kredit. Ali to nije problem banke već njegov problem. Sjećam se da smo desetine miliona izgubili u pogrešnim kreditima. E onda sam uveo da kada firma uzima kredit mora dikretor da potpiše mjenicu, vlasnik, njegova žena, svi koji su tu. E onda niko nije htio da uzima kredit", rekao je on.

Govoreći o sponzorstvu formule on kaže kako je to najvjerovatnije najskuplja reklama na svijetu.

"Mi smo u Monaku na sponzorstva u ovih 35 godina potrošili preko dvije milijarde. Konkretno na Monako Forumulu 1 na banere smo potrošili 40 miliona za 22 godine. A to je mislim najskuplja reklama jer trka traje sat vremena a bener nas je koštao dva miliona. E sad jedino što tu reklamu vidi 400 miliona ljudi", kaže Filip Cepter, prenosi "Mondo.rs".