Ljubav prema rodnom kraju, selu i porodičnom imanju navela je Zorana Savatića da se iz Austrije gdje je živio 12 godina i osnovao porodicu, vrati u Dijelove
Porodičnu tradiciju poljoprivredne proizvodnje i stočarstva preuzeo je na sebe nakon smrti oca. Ratarstvo, stočarstvo, tov junadi, proizvodnja mlijeka. Od jutra do mraka, Zoran svakodnevno ima pune ruke posla.
"Trenutno na imanju imam nekih 70 grla. Od tih 70, 25 je muznih krava. Kukuruz proizvodim za sebe. Bavim se ratarstvom, stočarstvom, proizvodnjom mlijeka i tovom junadi. To su tri grane poljoprivrede koje radim", kaže Zoran, poljoprivrednik iz Dijelova.
Zoranov radni dan počinje u pet ujutru. Završava se kasno uveče. U početku, njegova farma brojala je osam grla, danas ih ima 70. Oko njih ima mnogo posla, a ništa manje obaveza nema ni oko domaćinstva. U svemu tome, pomaže mu majka. Zbog povratka na očevinu ne kaje se, jer je to oduvijek želio i rodna kuća mjesto je, kaže, gdje se najljepše osjeća.
"Ne žalim se uglavnom, radi se puno, ali ne žalim se. Oduvijek me je vukla želja da se vrati i u tome sam uspio. Neko voli život tamo, za mene je to monoton život, ali mnogi ljudi koju su otišli uklapaju se u taj život i to im odgovara", dodaje Zoran.
I dok je trend takav, Zoran je ipak svoju oazu mira našao na rodnom imanju gdje je i odrastao. Iako je po povratku imao samo osnovnu mehanizaciju za rad, danas je situacija malo drugačija. Do sada je u posao uložio 270.000 KM. Podsticaje od države dobija i to mu je, kaže, mnogo značajno, jer poljoprivredna proizvodnja bez toga, teško bi opstala.
Ovaj vrijedni poljoprivrednik aplicirao je i za pomoć Mađarske Vlade za kapitalne investicije. Pošto tu šansu nije iskoristio u ovoj, nada se da će u narednoj godini, na taj način, imati priliku da dobije adapter za kukuruz koji će mu značajno olakšati poslove u polju. Do tada, uživa u svim poslovima koje obavlja na svom poljoprivrednom imanju. To ga, kaže, ispunjava i čini srećnim, a povratak u rodnu zemlju utoplio mu je i srce i dušu.
