Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici sutra slave Svetu Velikomučenicu Varvaru, a običaj nalaže da se ovog dana kuva "varica", tj. čorbica od raznih žitarica.
Takođe se "sije" žito, u plitak tanjir ili činijicu, koje će ozeleniti do Božića. To čine i rimokatolici. Varica se uveče ostavi da uvri pored vatre u loncu, pa se sutra na Varvarin dan gleda sa koje je strane navrilo, pa se kaže da sa te strane u polju treba sijati pšenicu, ako se želi dobar rod. Vareno žito se jede u kući, njim se posipa mjesto gdje se uzima voda za piće, a miješa se i sa soli, pa se daje stoci.
Naši stari kažu da od svete Varvare dan počinje da raste, a noći su sve kraće i do Božića dan bude pola sata duži, od kada počinje naglo da raste.
Ovo je recept naših predaka
Potrebno: pšenica, kukuruz, voda, orasi, med.
Napomena: količina pšenice i ostalog materijala je po sopstvenoj želji. Možete staviti 1/2 kg pšenice, 250 g kukuruza, 250 g oraha i 6 kašika meda.
Pšenicu i kukuruz naliti vodom (za 2 cm da pređe preko materijala) i ostaviti da prenoći. Narednog dana naliti čistu vodu i na smanjenoj temperaturi kuvati 2-2,5 sata (dok tečnost ne ispari, a zrna omekšaju). Dodati med i isjeckane orahe, promiješati i služiti.
Ko je bila sveta Varvara?
Varvara je bila izuzetno lijepa i mudra djevojka i otac je, u želji da je sačuva, zatvorio u kulu svoga dvorca okruženu bogatstvom, udobnostima i sluškinjama.
Sveta Varvara, poznata kao i Sveta Barbara, živjela je u trećem vijeku u vrijeme rimskog cara Maksimijana. Njen otac Dioskor bio je mnogobožac i veoma strogo ju je vaspitao. On je želio da je uda za nekog bogatog i viđenog čovjeka, a ona je imala brojne prosce jer je bila veoma lijepa.
.jpg)
Međutim, nije željela da se udaje, jer se zavjetovala da će ostati djevica i posvetiti svoj život Bogu. Varvara je bila izuzetno lijepa i mudra djevojka i otac je, u želji da je sačuva, zatvorio u kulu svoga dvorca okruženu bogatstvom, udobnostima i sluškinjama.
U toj usamljenosti Varvara je svojim blistavim umom dosegla do saznanja o Tvorcu i Gospodu iako je niko nije imao tome poučiti. Kada je jednom uspjela da pobjegne iz kule, Božjim promislom srela je neke hrišćanke od kojih je saznala ono što je i sama naslućivala. Vratila se u kulu i u svom kupatilu prosjekla i treći prozor kao simbol Svete Trojice, a prstom, kao gvožđem izdubila krst u kamenom zidu. Iz njene stope na podu kupatila proključao je izvor žive vode koja je liječila mnoge bolesti.
Kada je sve ovo saznao surovi otac, prijavio je kćerku načelniku Martijanu. Bacili su je u tamnicu i mučili je zajedno sa još jednom hrišćankom - Julijanijom.
Odsjekli su im grudi i za porugu vodili ih po gradu. Na kraju, Varvaru je zaklao rođeni otac, a Julijanu vojnici. Odmah potom, udario je grom u Cioskorovu kuću i ubio i njega i Martijana.
Sveta Varvara skončala je 306. godine, a njene čudotvorne mošti nalaze se u Kijevu. Iako nije zapovjedan crkveni praznik, u narodu je dan svete Varvare poštovan i proslavlja ga mali broj srpskih porodica kao svoju krsnu slavu. Smatra se zaštitnicom rudara, zemljoradnika, zidara, kuvara, tesara...
