Živio je u vrijeme cara Konstantina Velikog i sina mu Konstantija. Otac i majka su mu bili seljaci, jednostavni i prostodušni, pa su mu i samom jednostavnost i prostodušnost ostale vrline do kraja života, iako se u međuvremenu uzvisio do episkopa u mjestu Trimifuntu (episkop Trimifuntski) ili (sada selu) Tremetusiji (Tremetousija, a po turskom, Еrdemli).

Oženio se u mladosti, i od čobanina postao mirski sveštenik, i imao kćerku Irenu (Irinu), kad mu je žena umrla, on se predao službi Bogu kao i njegova kćerka. Učestvovao je na Prvom saboru u Nikeji, i tu se istakao jasnim i jednostavnim ispovijedanjem vjere, kao i čudesnim moćima kojima je povratio mnoge jeretike u hrišćanstvo.

Umro je u dubokoj starosti 348. godine, a njegove mošti se čuvaju na Krfu u gradu Krf. Prije toga su vijekovima bile u Konstantinopolju, u crkvi Sv. Apostola.

Način proslavljanja

Sveti Spiridon se proslavlja isto kao i sve druge krsne slave, pripremom slavskog kolača, koljiva (žita), voštane svijeće i vina, i osveštanjem koje obavlja sveštenstvo Crkve. Ova slava uvijek pada u božićni post i stoga slavska trpeza je uvijek posna. To je nepokretni praznik. Po jednom predratnom izvještaju Sv. Spiridon je prema broju srpskih porodica koje ga slave, na desetom mjestu među svecima.

Zbog blagosti, Svetog Spiridona proslavljaju djeca i majke, a bolesni vjeruju da mogu biti izliječeni ako taj dan provedu u nekom manastiru. Svetog Spiridona uglavnom slave varošani, gdje je on zaštitnik i slava zanatskih esnafa obućara i prerađivača kože. U Trstu postoji od 1869. godine velelepni hram posvećen ovom svetitelju, i pripada Srpskoj Pravoslavnoj crkvi.

Narodne priče i čuda Sv. Spiridona

Po narodnom vjerovanju, on je prvi napravio zemljani lonac, onda vreću i na kraju košulju. Zato ga slave grnčari, mutavdžije, tkači i kovači. On je takođe zaštitnik obućara, papudžija, čizmara, kožara, bojadžija i drugih zanatlija. Tvrdi se da je slijep u jedno oko, jer ga je obućar ubo šilom dok je radio na njegov dan. Svetac se nije naljutio nego samo išao pred nevoljnika i zaplakao, a potom ga blagosiljao.

Priča se da je jednom pretvorio zmiju u zlato, te je dao jednom siromašku da vrati dug, a ovaj kad je poslije otkupio tu zmiju i vratio je svetitelju, on je opet pretvorio u zmiju i pustio da ode. Drugi put, kad je neki kasapin htio da uzme nečiju kozu, a da je ne plati, koza se toliko opirala da nije mogao da je savlada. Svetitelj mu je rekao da najprije plati kozu, i kad je ovaj tako učinio, koza je sama pošla za njim. Treći put, neka je žena dala jednoj djevojci neku stvar na zajam, a djevojka umre ne vrativši zajam. Kad je žena zatražila da joj se pozajmljena stvar vrati, svetitelj je otišao na djevojčin grob, i ona mu je iz groba rekla gdje je stvar ostavila, te ju je svetitelj našao i vratio ženi. Jednom su lopovi ušli u stado Svetog Spiridona, u namjeri da ukradu neku ovcu, a kad im nije uspjelo, svetitelj im dade jednog ovna govoreći: "Еvo, uzmite jednog ovna, da vam trud ne bude zaludan.“

Pratite nas i putem Vibera