Slava je dan kada srpske pravoslavne porodice proslavljaju svetitelja koji je njihov zaštitnik i kada se okuplja rodbina koja se često, samo tad, jednom godišnje vidi, kada su svi tu.
A šta kada dođe vrijeme da se sinovi žene, stvaraju svoje porodice, šta tada biva sa slavom?
Da li je to u stvari i pravo vrijeme da se samostalno počne slaviti slava?
Nažalost, nerijetko čujemo da je prenošenje slave uzrok zavade mnogih porodica, a tu je i mišljenje da, dok je otac živ, slavi se pod njegovim krovom. Šta je pravilno?
"Ukoliko sinovi žive sa ocem u jednoj kući, onda svi zajedno slave slavu. Međutim, kada neko od sinova zasnuje svoju porodicu, oženi se i ne živi više sa ocem, on treba odmah da počne da u svom domu slavi Krsnu slavu. Sasvim je pogrešno, što pojedini danas, ne slave, izgovarajući se: živ mi je otac i on slavi. Znači, čim neko živi zasebno i ima svoju porodicu, dužan je da slavi svoju slavu, jer je slava zaštitnik domaćeg ognjišta, veliki Božiji blagoslov i zaštitnik svih ukućana", objašnjava Srećko Zečević, protojerej, u autorskom tekstu, a prenosi "Еparhija.com".
On navodi i da prve godine, kada sin zasnuje samostalno domaćinstvo, dolazi kod oca na slavu. Kad se kolač isječe, otac iz svoje ruke predaje sinu jednu četvrtinu kolača, poljube se, jedan drugome čestitaju slavu, a otac poželi sinu da sa svojom ženom i djecom, dugo i u zdravlju i dobrom raspoloženju slavi slavu. Sin nosi dio kolača kući, podijeli ga sa svojom porodicom, a već naredne godine počinje redovno da slavi svoju Krsnu slavu.
