.webp)
Božić je praznik okrenut prvenstveno domu i porodici. Slavimo ga tri dana, a ukoliko računamo i Badnji dan, onda imamo četvorodnevnu svetkovinu i toliko dana koje provodimo u miru i blagostanju sa ukućanima.
Ovo je praznik koji slavi rađanje novog života, pa samim tim obiluje najljepšim vjerskim običajima i obredima, a praznično blaženstvo se osjeća u danima prije i poslije Božića. O tome kako se nekada u Srba obilježavao praznik svjedoči i zapis Vuka Karadžića, oca srpske pismenosti.
Zapis Vuka Karadžića o Božiću datira iz rukopisa koji je poslije njegove smrti nađen zamotan u hartiji na kojoj je on napisao: "Život i običaji naroda srpskog". Ovu knjigu su objavili 1985. godine "Prosveta" i "Nolit" prema bečkom izdanju od 1867. godine.
Vuk o božićnim običajima
Uoči Božića običaj je bio da momci idu od kuće do kuće i pjevaju pjesme od kolede. Ti momci nazivaju se koleđani. Pjevaju se različite pjesme kada se dolazi pred kuću, kada iz nje izađe domaćin, posebno se pjeva ako je domaćin imućniji, a posebna domaćici. Pjeva se posebno i djevojci iz kuće, snahi u kući, a postoje je i posebne pjesme životinjama u domaćinstvu: volu, pijetlu i mačku. Posebna pjesma je i za izlazak iz kuće. Ako koleđani stanu na trpezu, imaju pjesmu i za to, kao i one kada hodaju po selu.
.webp)
Noć uoči Božića u kuću se unesu badnjaci i naloži vatra. Domaćica pobaca slamu po kući, a po njoj oraha. Ujutru jedno od ukućana donese vode koja se djelomično prospe, a ostatak služi za kuvanje ručka. Nakon što se namiri stoka, ukućani ručaju. Prije jela, izmole se i izljube, pa domaćin pokupi sve svijeće i stavi ih u žito.
"Izljube se svi redom govoreći: Mir božji! Ristos se rodi, vaistinu se rodi, poklanjamo se Ristu i Ristovom rožanstvu."
Nakon što malo dogore, žito se daje kokoškama da nose više jaja. Kada krenu s jelom, najprije se jede sir i pečenice, a negdje i varenik, odnosno rakije.
Običaj je da se na Božić ruča "s vreće", odnosno, mjesto čaršava se na stol prostre vreća. Stol i kuća se ne čiste naredna tri dana.
Prvi dan Božića ne ide se u tuđe kuće. Ide se u crkvu i to je prilika da se pomire svi koji su bili u zavadi. Poslije ručka na Božić, običaj je pojahati svog konja, ako ga se ima. Sve do malog Božića valja svima koje sretnemo čestitati Božić.
(Ona)
