Luna iz Kruševca bila je jedan od influenserskih pionira, ali sa kontentom iz Londona. Svi su se prije više od decenije smijali njenim interesantnim videima na Jutjubu u kojima je pokazivala svoj novi ajfon, ali i lice mazala nutelom kako bi podmladila kožu.
Prije 20 godina odlučila je da promijeni život i okuša sreću u prestonici Velike Britanije, ali kao jedna žena širokih shvatanja i oslobođena stega svih vrsta tradicionalizma i očekivanih modela ponašanja, počela je da objavljuje ‘prainfluenserski’ sadržaj i postala jako popularna na Balkanu. Ipak, sve vrijeme je imala želju da pronađe malo mira od užurbanog londonskog života i javnog posla, a Ostrog joj je nekada bio idealno mjesto da posloži svoje emocije i misli. Sada, poslije četvrt vijeka, konačno je uspjela da ode, ali Luna ne bi bila Luna da sve to nije snimila.
– Mnogo puta sam pokušavala da odem i preko agencija iz Srbije i preko agencija iz Londona, planirala sam i sa nekim ljudima. Ali, uvjerila sam se da se na Ostrog ide onda kada vas Sveti Vasilije pozove, to je živa istina. Nekoliko puta sam pokušavala, ali nisam uspjela. A sada smo se oko puta dogovorile u jednom danu. Nas tri prijateljice smo odlučile da odemo – ispričala je u svom vlogu na Jutjubu, nakon što je podsjetila kako je ostavila dobro plaćen posao u Direkciji za urbanizam u Kurševcu i otišla u London sa djecom, sinom i kćerkom, koji su blizanci.
Bilo im je potrebno pet godina da se snađu, a čak 25 od posljednje posjete Ostrogu da ponovo nađe vremena za put i obilazak. Nakon što su tri prijateljice organizovale u posljednjem minutu, krenule su na nezgodan put, koji nisu osjetile.
– Nikada se ništa nije desilo na Ostrogu, iako su strašne krivine do manastira. Kada smo stigli u dvorište manastira, sav umor je nestao. Osjetila sam neopisiv spokoj. Razgovor sa monahom nam je posebno značio. Sav teret koji sam osjećala je nestao. Pomogao mi je da oslobodim dušu i ostavim iza sebe teret koji sam godinama nosila. Poseban utisak mi je ostavio momenat kad mi je monah rekao da u manastiru postoje rupe. Uzeo je moju ruku i ubacio u jednu od šupljina, a unutra je bila voda. Usred stijene voda – pravo čudo”.
U manastiru vlada umirujića tišina, a mjesto gdje počivaju mošti Svetog Vasilija za Lunu je imalo posebnu energiju.
– Na ulasku u manastir postoji istaknuto pravilo oblačenja – žene treba da nose suknje i marame, a muškarci pantalone i majice dugih rukava. Poklonici dobre volje, nose i darove monasima, to može biti, kafa, šećer, ulje i drugi darovi, takođe ostavljaju se dobrovoljni prilozi. Vjernici nakon poklanjanja moštima Svetog Vasilija Ostriškog, mogu da zapišu na papirićima imena za zdravlje i za upokojene koje monasi čitaju u molitvama”.
Postoji staro pravilo koje se poštuje u narodu i koje glasi da sa Ostroga ne smijete ništa da uzmete iz manastira, čak ni kamen i cvijet. Vjernici mogu u manastirskoj prodavnici da uzmu osveštanu vodu i ulje iz kandila.
Po legendi, Sveti Vasilije svake noći obilazi manastir, pa monasi ujutro zatiču crne tragove na čarapama svetitelja. Zato vjerujući narod koji kreće put Ostroga često, pored ulja i vina, na dar svecu nosi i štrikane vunene čarape. Vjernici takođe donose stvari bliskih ljudi koji ne mogu da posjete svetinju, ostavljaju ih da prenoće pored kivota, a onda ih nose dragim ljudima.
Ljudi se često pitaju “ko ne smije da uđe u manastir Ostrog”, ali ukoliko poštujete pravila ponašanja manastira i pristupate čistog srca, svako je dobrodošao.
