Srpska pravoslavna crkva i vjernici 18. januara obilježavaju veliki praznik. Zimski Krstovdan slavi se uvijek uoči Bogojavljenja i nije obilježen crvenim slovom, za razliku od Krstovdana koji je 27. septembra, kao uspomena na pronalaženje Časnog Krsta, na kojem je na Golgoti razapet Hristos. Mnogi Srbi ga slave kao svoju krsnu slavu.
Na ovaj dan, poslije liturgije, u hramovima se obavlja i čin vodoosvećenja, sutradan na Bogojavljenje, voda se osvećuje i van hrama, na rijekama i drugim otvorenim mjestima. Od Božića do Bogojavljenja mrsni su svi dani, ali se na Krstovdan, ma koji dan od ponedjeljak do petka bio, strogo posti, na vodi. Ukoliko padne u subotu i nedjelju, post je razriješen na ulje.
Narodna vjerovanja
Ovim postom se pripremamo za praznik Bogojavljenja i za pijenje bogojavljenske vodice. U našem narodu vjeruje se da se u ponoć, pred Bogojavljenje, otvara nebo i Bog javlja ljudima. Čeka se ponoć, a tada uz molitvu treba izgovoriti želju.
Takođe, prema vjerovanjima našeg naroda, koji vetar duva na Krstovdan, taj vetar će najčešće duvati tokom godine. U dvanaest dana, počinjući od Božića, a zaključno s Krstovdanom, ogleda se dvanaest mjeseci godine koja dolazi, pa kakvo je vrijeme kog dana takvo će biti u mjesecu koji tom danu odgovara po redoslijedu.
Prema narodnim običajima u nekim dijelovima Srbije na Krstovdan valja da se opere sav veš i očisti kuća.
Na Krstovdan su se, prenose hroničari, jeli ostaci badnjedanskog pasulja i - spremane su pihtije. Ali kako je Krstovdan posni dan, to su ih jeli sutradan, na Bogojavljenje.
