"Zovem se Milan Mitić. Vratio sam se iz predvorja smrti. Imam potrebu da govorim o tome. Stalno i neprekidno. Kao da moje riječi mogu da sačuvaju nečiji život. Vjerujem da imaju tu moć. Ja više ne mogu da pomognem sebi, ali mogu drugima. Ako i jedan život bude spasen - vrijedi i vrijedilo je. Kažete jednom se živi, ja kažem ne! Svaki dan se živi, a samo jednom se gine".
Ovim riječima započinje svoju ispovijest Milan Mitić, muškarac iz Požarevca, koji je među rijetkima koji su preživjeli tešku saobraćajnu nesreću vozeći motor bez kacige i u stanju teške alkoholisanosti.
Kažu da je "1 u 10 miliona“ onih koji su uspjeli da prežive i oporave se od ozbiljnih povreda koje je pretrpio. Nakon što mu se život drastično promijenio, odlučio je da podijeli svoju priču sa drugima u nadi da će njegove riječi sačuvati nečiji život.
"Živio sam veoma brzo, nisam želio da propustim nijedan trenutak. Bio sam dinamičan i uživao u svim dešavanjima, bez obzira na to da li su bila dobra ili loša. Volio sam da budem u centru pažnje, smatrao sam sebe gradskim mangupom, uvjeren da mi se ne može dogoditi ništa loše“, ističe Mitić.
Međutim, sve se promijenilo 22. avgusta 2010. godine kada je, pod uticajem alkohola, sjeo na motor. Ta avgustovska noć zauvijek je promijenila njegov život.
"Te večeri, neposredno prije nesreće, izazvao sam problem u kafiću, pod dejstvom velike količine alkohola. Sjedio sam sa prijateljem koji me je nagovarao da krenemo kući, ali nisam imao namjeru da idem. Kako bih izbjegao raspravu, odlučio sam da ga odvezem. Planirao sam da se potom vratim u kafić i riješim situaciju koja je već započeta“, priča sagovornik portala "Nova".
Umjesto toga, završio je u bolnici, prevezen kolima Hitne pomoći u veoma teškom stanju.
"Stigli smo do motora koji sam tada vozio, Jamaha R-1, ali nisam mogao da ga upalim. Sada shvatam da je to bio Božiji znak, ali moja upornost je ugušila tu opomenu. Natjerao sam druga da gura motor i konačno sam ga upalio. Dao sam mu kacigu, jer sam imao samo jednu. Žurio sam da ga odvezem do kuće, vozio sam 170 kilometara na čas", objašnjava Milan, prisjećajući se te kobne noći.
Pri velikoj brzini, Milan je ušao u blagu krivinu, izgubio kontrolu i udario u ivičnjak. Na tom mjestu nalazila se prodavnica s trijemom, a kada je pao s motora, glavom je polomio sve tri grede koje su podržavale trijem. Njegov drug je, zahvaljujući kacigi, preživio sa ozbiljnim, ali ne i životno opasnim povredama, dok je Milan sa teškim, po život opasnim povredama prevezen u Beograd.
"U bolnicu sam stigao bez svijesti. Identifikovali su me kao N.N. lice od 45 godina, iako sam tada imao samo 22. Bio sam izobličen zbog povreda. Gotovo da nisam davao znake života, imao sam velike rupe u lobanji, a dijelovi grede su virili iz mene. U bolnici u Požarevcu su mojim roditeljima rekli da požure za Beograd, ako žele da me vide još jednom živog. Ležao sam u komi punih 40 dana“, kaže Mitić.
Milanovim roditeljima tada je rečeno da je u veoma teškom stanju i da ukoliko se probudi iz kome, vjerovatno će ostati biljka. Ipak, uspio je da nadmaši sve sumorne prognoze i probudi se iz tog teškog perioda. Danas dijeli svoje iskustvo s mladima, fokusirajući se na edukaciju o bezbjednoj vožnji. Njegova poruka sadrži važno upozorenje za nove generacije.
"Probudivši se iz kome i sagledavajući sve što sam prošao, osjetio sam unutrašnji poziv da podijelim svoje iskustvo. Poručujem svima, posebno mladima koji teže dokazivanju, da nikada ne sjedaju za volan nakon konzumacije alkohola ili psihoaktivnih supstanci. Vožnja u takvom stanju može zauvijek promijeniti njihov život ili život nekoga ko im se nađe na putu. Apelujem da se alkohol nikako ne miješa sa bilo kojim prevoznim sredstvom, čak i sa biciklom, a posebno sa vozilima koja pokreće motor. Treba poštovati dozvoljene brzine, a motoristi i biciklisti uvijek treba da koriste kacige“, poručio je on.
