Lejla Zalihić i njena kćerka Asja (13) iz Donje Jablanice bježale su od prizemlja do trećeg sprata, ali za manje od 20 minuta i tu je voda došla do plafona.
Na sreću, preživjele su, a priča o njima tokom proteklih dana je obišla regiju. Kako Zalihićeva ističe, kuća se, te noći, zatresla.
“Kuća je se jednom zatresla, drugi put i treći put mi smo zajedno s kućom pali. Mene je voda nosila, ne znam, išla sam u krug i kako sam išla u krug tako sam zraka uzimala”, istakla je Lejla Zalihić.
Asja Zalihić, Lejlina trinaestogodišnja kćerka, ističe da je čula da se neko dere.
“Dere se u pomoć i doziva moje ime. Ja sam mislima, nema niko drugi osim mame ili mog babe”, kaže ona.
Zatim je, kako priča Lejla upitala Asju da li je to ona na šta joj je kćerka potvrdno odgovorila.
“Ja sam tu dobila neku snagu i između tih drva sam zaronila dolje. Udaralo me je u glavu, došla sam nekako do nje. Ona je sva bila crna od hladnoće”, prisjeća se Zalihićeva.
Asja ističe da je uzela drvo i stavila ispod sebe.
“Ja sam uzela neko drvo, stavila sam ispod sebe da ne bih morala da plivam, samo sam plutala na tome. U međuvremenu je bilo svanulo, pa smo mogli da vidimo. Onda smo išli gore kroz šumu, penjali se, kiša udarila, hladno, užasno”, govori ona.
Al Džazira je razgovarala sa još jednim stanovnikom ovog mjesta. Kuća Kenana Masla u Donjoj Jablanici prva je do magistrale.
“Kako je išlo blato, držali smo vrata, ali već je kroz kuhinjski prozor probilo, tako da je vrata od dnevnog boravka i kuhinje probilo. Tuda je blato išlo sve negdje do prsa, samo su rekli majci ‘ne izlazi’. Tu negdje do prsa došlo blato i samo je onda puklo sve”, rekao je Maslo.
Za manje od pola sata počela je borba za život i smrt.
“I onda je bila samo borba za život. Negdje isplivavam, nemam pojma gdje sam bio desetak sekundi, kako nas je to nosilo. Samo sam se jednom pronašao nekih 70 metara ispod kuće blizu komšije Munira, na livadi”, rekao je Kenan Maslo.
