Kemal Mrndžić (52), bivši nadzornik zloglasnog ratnog logora Čelebići, u kojem su godinama mučeni i ubijani srpski zatočenici, i to mahom civili, proglašen je krivim pred američkim sudom u Bostonu zbog davanja lažnih izjava zahvaljujući kojima je dobio status izbjeglice u SAD i potom državljanstvo.
Tokom suđenja u SAD otkriveno je da se čak predstavljao kao Srbin i odlazio na druženja sa Srbima. Po svemu sudeći, Mrndžiću slijedi višegodišnja robija u Americi. Međutim, sagovornici "Kurira" navode da pravda još uvijek nije zadovoljena pošto nije osuđen za ratne zločine, već za lažno predstavljanje američkim organima.
Mrndžić je, naime, u SAD došao 1999. s falsifikovanim dokumentima, pod lažnim imenom, i sa izmišljenom pričom o ratnoj prošlosti. Na osnovu toga je i dobio najprije status izbjeglice, a potom i državljanstvo SAD. No, uhapšen je aprila 2023, kad su ga prepoznali Srbi koji su preživjeli logor Čelebići, kojim je on upravljao od maja 1992. do oktobra 1994.
Potom je službenom provjerom potvrđeno da se lažno predstavio Amerikancima, zbog čega je protiv njega zvanično podignuta optužnica juna prošle godine. Tokom suđenja je otkriveno da se čak predstavljao kao Srbin i odlazio na druženja sa Srbima u Americi, a što je najznačajnije, otkriveno je njegovo učešće u ratnim zločinima, o čemu je na suđenju svjedočilo čak pet svjedoka.
"Želimo da izrazimo duboku zahvalnost na hrabrosti preživjelih koji su se pojavili da svjedoče tokom ovog suđenja. Srceparajuće svjedočenje preživjelih srpskih logoraša iz Čelebića podsjetilo nas je da ih fizički i duševni bol koji su im Kemal Mrndžić i njegove kolege stražari nanijeli u tom zloglasnom logoru i dalje progoni, 30 godina kasnije", rekao je v. d. tužioca SAD Džošua S. Levi, prenio je "Serbijan tajms".
Blokirana imovina
U ovom trenutku Mrndžić je u pritvoru u Bostonu, imovina mu je blokirana, a porodica je u fazi deportacije.
Kazna će mu, po svemu sudeći zatvorska, biti izrečena 22. januara 2025. Ali važnije od toga, kako za "Kurir" ukazuje predsjednik Dokumentaciono-informativnog centra Veritas Savo Štrbac, jeste činjenica da je pravni slučaj u SAD zapravo servirao ovog krvnika na tacni bh. pravosudnim organima.
"Pravda još uvijek nije zadovoljena kad se ima u vidu da Mrndžić nije osuđen u SAD za ratne zločine, već za lažno predstavljanje američkim organima. No, imajući u vidu da je čak pet osoba svjedočilo protiv njega na tom suđenju o zločinima koje je počinio u logoru u BiH, Amerikanci su servirali organima gonjenja u BiH slučaj na tacni, pogotovo što su trojica njegovih saradnika već osuđena u Hagu zbog zločina u Čelebićima. Pitanje je zašto još tada Hag nije i njega kad postoje svjedoci, ali zato je ovo sada prilika da BiH, ako već nije, otvori istragu protiv njega i zatraži izručenje, pogotovo što ratni zločini ne zastarijevaju", kaže Štrbac.
Robija pa izručenje
Ukazujući na to da će Mrndžić po svoj prilici pregovarati o visini zatvorske kazne, ocjenjuje da je najizvjesnije da će dobiti tri godine zatvora.
"Pretpostavljam da će biti tako na osnovu drugih, sličnih slučajeva, a nakon toga će biti izručen BiH", kazao je on.
I predsjednik Saveza Srba iz regiona, narodni poslanik Miodrag Linta, za "Kurir" kaže da Mrndžiću sada treba suditi i za ratne zločine počinjene tokom devedesetih.
"Nažalost, brojne činjenice pokazuju da je pravosuđe BiH etnički motivisano i da nije nezavisno, već da je u funkciji političkog Sarajeva i glavni cilj je da se opravda lažni mit da su Srbi zločinci, a Bošnjaci i muslimani oslobodioci, pa se organizuju suđenja samo Srbima, i to montirani sudski procesi. Zato apsolutno treba insistirati da pravosuđe BiH procesuira sve zločine, bez obzira na nacionalnu pripadnost počinioca i naručioca, a važno je da i naše tužilaštvo procesuira zločine protiv Srba na teritoriji bivše Jugoslavije", naglasio je Linta.
Teška zlodjela: Dvije godine iživljavanja nad Srbima
Logor Čelebići kod Konjica bio je u funkciji 28 mjeseci, od maja 1992. do oktobra 1994, a njim su upravljale jedinice Hrvatskog vijeća odbrane. Kasnije su njim upravljale i muslimanske vojne i policijske snage. Kroz logor je prošlo oko 700 zatvorenika srpske nacionalnosti, uhapšenih tokom zločinačkih operacija združenih muslimansko-hrvatskih snaga.
Preživjeli su svjedočili o tome da su mjesecima bili zatočeni u tunelu bez svjetlosti i svežeg vazduha, o svakodnevnom premlaćivanju, koje su stražari u logoru činili bejzbol palicama, drvenim motkama i kundacima pušaka.
Takođe, svjedočili su o ubistvima, paljenju jezika jednom zatočeniku zagrijanom oštricom noža, umotavanju drugog zatvorenika dugim fitiljem, a zatim paljenju vatre, seksualnom zlostavljanju, dok je jedan preživjeli ispričao kako je pretučen 70-godišnji zatvorenik kome su stražari zakačili vojnu značku na čelo dok je umirao.
Svi su bili izgladnjivani i lišeni najosnovnijih potreba, spavali su na betonskom podu i dobijali samo krišku hljeba dnevno.
Za zločine u tom logoru pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju osuđeni su na višegodišnje kazne zatvora Zdravko Mucić, Hazim Delić i Еsad Landžo.
