Glumac Nikola Pejaković je izvanredan umjetnik koga život nije mazio. Još od djetinjstva vodio je bitke koje su mu obilježile život. Naime, on je javno govorio o tome kako je rođen drugačiji zbog čega su mu se često rugala i druga djeca.
"Da bih pričao o djetinjstvu, morao bih da gazim baš intimnim stazama. To ne bih, jer mi se mijenja stav prema roditeljima, a pogotovo kada im se bliži kraj. U tom odrastanju je bilo puno ljubavi s njihove strane. Tokom odrastanja bilo je raznih stvari druge vrste. Rođen sam sa četiri prsta na lijevoj ruci, zapravo sam invalid, ta ruka mi je manja i uža. Tako da sam imao ekstra ljubav. Recimo i u tuči, vršnjaci nisu htjeli da me "izuju iz cipela" jer im bilo žao. Te prednosti sam koristio - rekao je Pejaković u emisiji "Realna priča".
Kako je tada ispričao, dobijao je manje batina jer su ga ostala djeca sažaljevala.
"Ne znam ko je tačno za to zaslužan, ali recimo taj hendikep nisam toliko osjetio. Nemam traume od toga. To sam rano riješio kao svoju prednost, a ne manu. Taj pristup njihov je bio kao da sam normalan, možda je to odradilo posao", rekao je Pejaković.
Zahvaljujući brojnim ulogama ostavio je neizbrisiv trag koji će vječno biti zapisan u istoriji glumišta, a s druge strane njegova privatnost nije bila tako blistava. U jednom periodu života Pejaković je mnogo pio.
- Nisam to tako shvatao (smeh). Kod nas, ali i ovde, puno se pije alkohol i tretira se kao "Nije to ništa". Svi piju i svi pijemo, ja sam samo prestao. Inače, da još pijem verovatno ne bi pričali o ovome - istakao je Nikola, koji je pod dejstvom alkohola bio akter brojnih tuča. Međutim, tvrdi da se pokajao.
Ja se kajem zbog svega što sam uradio loše i to je normalno da se čovjek pokaje, ispovedi i fino pričesti - kazao je on.
Priznaje da je dvije decenije bio težak zavisnik od heroina, pa je otkrio razloge zbog kojih je posegao za tim porokom.
- Legao mi je kao budali šamar. Ne znam, jednostavno čovjek ima neke svoje crne rupe koje zatrpava raznim stvarima dok ne nađe odgovore na to. Ja te odgovore nisam baš nalazio dok se nisam vratio pravoslavlju. Tek kad sam se vratio i pogledao život kroz te naočare vidio sam da nemam baš prava da se ubijam na taj način, takođe nemam prava da zagorčavam život drugima. Heroin sam koristio 20 godina, a ne izgleda tako? - otkriva Kolja i dodaje da je često bio u prilikama da nije imao novca za heroin, a osjećao je krize.
(Kurir)
