Pjevač Nikola Rokvić je 22. aprila krenuo na put dug 1.150 km do ostrva Еgina gdje će se pokloniti Svetom Nektariju Еginskom, a tim povodom se oglasila njegova supruga Bojana Barović.
Oni su nedavno osnovali fondaciju "Porodica", kako bi prikupili sredstva i pomogli onima kojima je pomoć potrebna, kao što je dječija onkologija.
Bojana je otkrila kako se Nikola spremao za ovaj humani poduhvat, te istakla da je ponosna na njega, ali i da se čuju svakodnevno.
- Mislim da se Nikola na ovakve podvige sprema već dugo i negdje je on posljednjih par godina na umu imao ovaj put. A koliko se konkretno spremao za ovu misiju je tri mjeseca, kada je i zakazao datum kada će krenuti, od tog dana on počinje da se sprema, to je bio neki januar, februar mjesec. Tako da je od tada u visinskim pripremama, obučavali su ga ljudi koji su se bavili ekstremnim maratonima i koji su stručni u ovoj sferi i koji se razumiju u to šta je sve potrebno za ovaj put. Pored fizičke spreme, tu je potrebno i mnogo raznih profesionalnih dodataka koje je potrebno znati, da li je to vrsta obuće, to su posebni materijali koji moraju da se koriste u te svrhe. Sve je specifično i neke stvari o kojima mi kao normalan svijet ne bismo razmišljali - rekla je ona, pa dodala:
- Nikola već godinama živi nekim takvim životom u smislu radi na sebi, u dobroj je fizičkoj spremi. Rastanak pred pješačenje ispred Hrama Svetog Save bio je vrlo emotivan.
Nikolu su ispratili njegovi najbliži na ovu humanu misiju, ali i brojni građani.
- Rastanak je bio emotivan, dosta ljudi se okupilo pred crkvom da ga pozdravi, to je doprinijelo da rastanak bude još dodatno emotivniji. Djeca znaju sve o ovom putu, toliko koliko oni mogu da shvate, da znaju o čemu se radi. Oni su srećni jer znaju da tata pomaže nekoj dječici kojoj je to potrebno. A ja sam neizmjerno zahvalna Nikoli, jer djeca sada možda nisu svjesna toga, ali ovo što on radi će imati jedan ogroman uticaj na njih i oni će kada odrastu imati jako dobar primjer u svojoj porodici, učiće od njega, shvatiće kroz njegova djela, da je sve moguće, ako to želimo i da nikada ne treba odustajati, uvijek treba pokušavati i da prije svega treba gledati djela, a ne riječi. Mislim da je on dobar primjer za sve mlade, prije svega za našu djecu, a tako i za drugu djecu. Koliko se ja trudim da budem dobar primjer djeci sa onim šta radim, kako se ponašam, mislim da ovo šta on njima pruža, ovaj primjer, zaista, ne može da se mjeri ni sa čim - rekla je ona.
Bojana ne zapostavlja svoje obaveze, iako joj je suprug sada odsutan od kuće.
- Organizovala sam se bolje, imam i pomoć. Imam svoj posao i djecu, ne bih mogla sve sama. Uskoro nam je i Vaskršnji raspust, kada nam Leona ne ide u školu i idemo i mi putem Grčke, naravno ne pješke, idemo sa mojom porodicom, vodimo djecu na primorje i samim tim usput se viđamo sa Nikolom to nam je bila ideja - istakla je manekenka, pa otkrila da su redovno u kontaktu.
- Čujemo se redovno, ne želim da imam neku brigu, naravno da razmišljam, više se trudim da razmišljam kako mogu da mu pomognem, nego da brinem. A to je neka logistika koju samo mi žene možemo: da li ima dovoljno hrane, presvlake, da li mu je toplo, ali se trudim da se ne brinem, ne želim da ovaj put bude prožet nikakvim strahom, već kada smo se svi upustili u to, bitno je da svi budemo hrabri, da budemo jedni drugima podrška, kako on nama, koliko može ovdje, mi njemu isto, nekako da budemo moralna podrška, strah stavljam na drugo mjesto ne kažem da se ne pojavi nikad, ali ja se zaista trudim i uspijevam u tome da pružam samo podršku i pozitivnu energiju, čini mi se da je to recept za uspjeh. Ovo je nešto sa čim se prvi put susrećemo u životu - istakla je, pa dodala kojim rečima su se pozdravili.
- Pozdravili smo se sa riječima: "vjerujem u tebe, znamo da ćeš uspjeti, tu smo i volimo te" - rekla je Bojana.
Podsjetimo, oglasio se otac Predrag Popović koji je sreo Nikolu u Velikoj Plani.
- Pomaže Bog draga braćo i sestre! Imamo čast da naš brat Nikola ide na svoje hodoljublje do našeg velikog i divnog svetitelja, našeg Vladike Nektarija Еginskog i prolazi ovde kroz opštinu Velika Plana, te nisam mogao da ga pustim da tu prođe, a da ga malo ne ispratim, tako da malo šetamo zajedno. Brate moj kako ti je? - upitao je otac Predrag.
- Pomaže Bog i veliki pozdrav za sve naše drage ljude. Hvala Bogu dobro sam, uz Božiju pomoć sve dobro ide, hvala i Vama što ste sa mnom malo prošetali i što ste me okrijepili i duhovno i nekim razgovorima, riječima, to znači - odgovorio je Nikola.
- Kako izdržavaš? - upitao je otac Predrag.
- Dobro je hvala Bogu, tek smo počeli, treći dan je, ide dobro i neka tako ostane. Samo ako Bog da da stignem do Еgine, ovo je put za dječiju radost i za djecu onkologije - rekao je Nikola.
- Molićemo se i za tebe u ovoj plemenitoj dobroj namjeri, kao i za djecu na onkologiji i njihove roditelje. Ne može duša da bude emotivna, a da ne radi ovako nešto. Ti si emotivan čovjek, tvoje pjesme to govore, otac te je tome naučio, Gospod te tome uči. Hvala ti što svojim pjesmama i djelima uveseljavaš ovaj narod. Potrebno nam je to, pali smo dosta i izujedani sa svih strana , tako da su nam potrebni mladi i dobri ljudi da doprinesu nečemu, pokrenu u ljudima istu takvu snagu i pokažu da se sve može kad se hoće - poručio je otac Predrag.
- Ja se samo trudim da budem normalan čovjek i budem tu za bližnje. Želim da dam svoj doprinos, šta je 30 dana naspram cijelog života. Bitna je volja, vjera, ljubav prema Gospodu, ljudima i porodici i precima našim. Ljubav prema cijeloj Božijoj volji - rekao mu je Rokvić.
- Ovaj tvoj serijal zvaće se 30 dana vječnosti. Ako vječnost danima može da se mjeri, ti si sada okušavaš to rajsko stanje koje sam ja okusio 13 dana gdje sam išao na Ostrog. To je nešto nevjerovatno, imaćeš 30 dana, neka te Gospod blagoslovi i da ispunjenje tvojih molitvi. I da nam ova djeca naša u Srbiji koje je veliki krst zadesio zbog nezdravog i zbog ratova i raznih stresova, pa su zato zadobili taj krst, nije važno zbog čega, važno je kako ćemo i šta ćemo sa onim kartama koje su nam podijeljene, a sve u slavu Božiju, i dobro i loše. Mi sada idemo. Nikola je danas prešao 32 kilometra. Sada idemo kod jednog domaćina Zorana, tako su nekada putnici namirnici noćivali kod ljudi. Postojale su porodice koje su čekale hodočasnike - rekao je sveštenik koji je potom sa Nikolom otišao u kuću Zorana iz Velike Plane.
