Sud BiH je simbol nemoralnog trijumfa nepravde, ocijenio je savjetnik predsjednika Republike Srpske Marko Romić.
"Od svog neustavnog začetka Zakonom o Sudu BiH, ova institucija se nametnula kao odluka u vezi sa kojom je sve sporno. Kada se u Ustavnom sudu BiH povela rasprava o ovom zakonskom rješenju, stavovi dvojice srpskih i hrvatskih sudija su bili jasni, a sažeti su najbolje u izdvojenom mišljenju ondašnjeg sudije Zvonka Miljke: 'Ne može da postoji Sud BiH ako ga nema u samom Ustavu BiH... Jedini način za uspostavljanje ovakvog suda bio bi moguć ustavnom revizijom, u skladu sa članom 10.1. Ustava BiH'. Zamislite da se u jednoj državi uspostavlja sudska vlast bez uporišta u ustavu?!", naglasio je Romić.
On je naveo da jednako frapantno djeluje da se sud uspostavlja bez relevantne odluke zakonodavnog organa.
U okviru istrage protiv Osmana Mehmedagića i Ranka Debeveca saslušani i pojedini zvaničnici Suda BiH
"Ustavom BiH niti jednim slovom nije pomenuta niti naznačena sudska vlast, ali jeste nedvosmisleno određeno da sve nadležnosti koje eksplicitno ne pripadaju BiH pripašće entitetima – Republici Srpskoj i Federaciji BiH. Prema tome, sudska vlast je ustavom predodređena da se organizuje na entitetskom nivou, i samo kao takva može da postoji u BiH. I postojala je do 2000. godine", podsjetio je Romić.
Antidejtonskim tumačenjem Člana 5 Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma i malicioznim tumačenjem "bonskog ovlaštenja", dodao je on, visoki predstavnik nameće Zakon o sudu BiH 2000. godine, lišavajući ovu instituciju bilo kakvog demokratskog legitimiteta, pored neospornog odsustva legaliteta.
U autorskom tekstu Romić je naveo da će se vrlo brzo pokazati da je ovo pravosudno čudovište napravljeno sa jasnim političkim ciljem, noseći u sebi snažnu poruku minulih vremena.
"Najprije, lokacija na kojoj se nalazi samo zdanje Suda jeste sinonim za stradanje srpskih civila i vojnika tokom ratnih godina. U podrumima današnjeg Suda BiH misteriozno su nestajale osobe, dok su mnogi mučenički postradali. I dan-danas u 'multietničkom' Sarajevu koje se hvali postavljanjem 'istorijskih' tabli i spomenika, nema mjesta za ploču na ovoj zgradi koja bi bila trajno svjedočanstvo srpskog stradanja u ratnom logoru", naglasio je Romić.
On je podsjetio da je ovo "grdno sudilište" srpskog naroda za više od jedne decenije osudilo 95 Srba i to na 1.054 godina zatvora, a istovremeno četiri puta manje je osuđeno Hrvata i Bošnjaka i to na tri puta manje godina zatvora.
"Ovakva sudijska statistika nam govori da posljednji inkvizicioni sud i dalje živi u srcu Еvrope, daleko od očiju evropske pravničke javnosti, koja ne čuje ili ne želi da čuje glasove nedužno presuđenih i utamničenih Srba", istakao je Romić.
Prema njegovim riječima, vrhunac besmisla Suda BiH je i najnovije hapšenje predsjednika Suda Ranka Debevca, koji je zajedno sa bivšim direktorom Obavještajno-bezbjednosne agencije BiH Osmanom Mehmedagićem osumnjičen da je izvršio krivično djelo zloupotrebe službenog položaja i to na način da su sistemski, u dužem periodu prisluškivali sudije Suda BiH i tužioce Tužilaštva BiH u pojedinim predmetima.
"Kakvu ovo poruku šalje svakom razumnom čovjeku? Kako jedan sudski organ koji treba da bude nezavisan i nepristrasan može neomatano da obavlja svoju djelatnost ako je istovremeno pribježište za društveno opasne osobe koje ne trebaju nikada i ni u kom društvu da sude, već da im se sudi?
Ovakva profesionalan degradacija koju je sebi dozvolio prvi čovjek Suda BiH šalje jasnu poruku da u toj pravosudnoj instituciji nije ostao ni jedan postulat koji sačinjava Kodeks sudijske etike – ni integritet ni primjerenost ni revnost sudijskog rada", istakao je Romić.
On je naveo da zloupotreba sudijske funkcije, koruptivne radnje, neovlašteno prisluškivanje vlastitih kolega i uticaj na ishode aktivnih predmeta svjedoče o dubokoj krizi ovog antidejtonskog i neustavnog konstrukta, a pravničkoj i široj javnosti ostaje samo da gleda ovaj šah-mat BiH pravosuđa.
