Kisele krastavce ljudi ili vole ili ne vole. Oni koji imaju naviku da ih jedu od njih mogu izvući i neke važne dobrobiti za zdravlje.
Iako u malim količinama, sadrže korisne vitamine i minerale, a među njima se ističe vitamin K.
Veći kiseli krastavac sadrži oko sedam posto dnevne potrebe za vitaminom K koji ima važnu ulogu u zgrušavanju krvi i čvrstoći kostiju.
Oni koji u prehrani trebaju paziti na unos vitamina K (a to su oni koji piju antikoagulanse) prema preporukama ljekara trebaju rjeđe jesti kisele krastavce jer u interakciji s vitaminom K mogu poremetiti djelovanje lijekova.
Osim tog minerala, kiseli krastavci u manjim količinama sadrže vitamin A, koji podržava imunološki sistem, te kalcijum, kalijum i vitamin C.
Probiotička snaga
Ipak, najveća prednost kiselih krastavaca za zdravlje je njihova probiotička snaga.
Najbolji izvor u prehrani su fermentirane namirnice, a uz kiseli kupus, kiseli su krastavci u našem podneblju njihov najpoznatiji predstavnik.
Probiotici su nam neophodni za održavanje ravnoteže mikrobioma, čiju važnost tek spoznajemo i koja se povezuje s mnogim karikama našeg zdravlja.
Danas znamo da su zdrava crijeva zalog cjelokupnog zdravlja te da oko osamdeset odsto imunološkog sistema potiče iz crijeva.
Kako bi se održala ravnoteža dobrih i loših bakterija, uz ostalo su neophodni i probiotici.
Važno je kako se kisele
Postoje dva načina kiseljenja krastavaca (i ostalog povrća poput na primjer paprike).
Standardno kiseljenje uključuje konzerviranje krastavaca u soli, s kiselinom ili bez nje, poput octa, i drugih mogućih sastojaka, poput šećera i začina.
Kiseli krastavci na koje smo se mi navikli su napravljeni tako da se krastavci stave u staklenke, doda se mješavina octa, vode, soli, šećera i različitih začina pa se tegle potom pasterizuju ili sterilišu ako je riječ o industrijskoj proizvodnji.
Tako se unište sve bakterije ili većina njih pa im je rok trajanja čak i nekoliko godina, a sve zbog niske pH-vrijednosti i nemogućnosti razvoja bakterija.
Takođe, kiseli krastavci se mogu napraviti i fermentacijom, tradicionalnim postupkom kiseljenja, koji seže još u antičko doba kada se fermentacijom čuvala hrana. Umjesto u ocat i vodu, krastavci se stavljaju u otopinu vode i soli (koja sprečava truljenje), ali tako da je soli najmanje tri odsto.
Staklenka se, uz povremeno otvaranje, ostavi sedam do deset dana, nakon čega ih možete jesti. Ovako fermentisane krastavce trebate držati u hladnjaku.
U suprotnom će se fermentacija nastaviti. Bakterije koje se prirodno pojavljuju tokom nekoliko sedmica proizvode mliječnu kiselinu koja onda kiselim krastavcima pojačava kiselost. Za ovakvu su fermentaciju zaslužne bakterije, među njima i Laktobacilus, korisni mikroorganizmi koje nazivamo probiotici i za koje istraživanja sugerišu da potencijalno mogu poboljšati imunološkr funkcije, pomoći u boljoj probavi i apsorpciji hranjivih materija.
Većina nije fermentisana
No valja imati na umu da većina kiselih krastavaca koji se prodaju u supermarketima nisu fermentirani, osim ako su posebno označeni kao fermentirani ili probiotički proizvod.
To nas vodi k drugom savjetu - veću korist za zdravlje izvući ćete ako ih kiselite sami. U protivnom obavezno čitajte deklaracije.
Neki kupovni kiseli krastavci napravljeni su od potpuno prirodnih sastojaka, poput jednostavne kombinacije krastavaca, vode, octa i začina, ali većina češće sadrži aditive, uključujući umjetne boje i konzervanse.
Dozvoljeno je njihovo dodavanje gotovo svim vrstama hrane, odgađaju kvarenje, ujednačavaju kvalitet industrijski proizvedenoj hrani, uljepšavaju je, ali neki se povezuju i sa štetnim efektima na zdravlje, posebno kod osjetljivijih grupa kao što su djeca, stari i oni narušenog zdravlja.
Neka su dosadašnja istraživanja dokazala povezanost pojedinih aditiva u prehrani i pojavi hiperaktivnosti u djece.
Prekomjerna so
Još je jedna potencijalna opasnost skrivena u kiselim krastavcima, a to je visok udio natrijuma. Dok povremeno konzumiranje kiselih krastavca neće biti štetno, redovna konzumacija dodatnog natrijuma mogla bi dovesti do zdravstvenih problema.
Smatra se da veći kiseli krastavac ima oko 300 miligrama soli, što je oko 13 odsto dnevne preporučene granice za zdrave odrasle osobe.
Ako imate visok pritisak toliku količinu soli, odnosno natrijuma, ipak ne biste trebali konzumirati.
To je štetno i za bubrege jer prekomjerna upotreba soli povećava količinu natrijuma u našoj prehrani, što može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema poput zadržavanja vode, nadutosti, visokog krvnog pritiska i povećanog radnog opterećenja bubrega.
Prehrana bogata solju takođe dovodi do preopterećenja tečnošću i može se pokazati toksičnom za srce, vaskularni sistem i bubrege, prema studiji objavljenoj u časopisu "Internešnal Žurnal of Molekular Sajensis".
Globalni problem
Poznato je i da je so u prehrani jedan je od najznačajnijih uzročnika povišenog krvnog pritiska.
Povišeni pritisak je kada su vrijednosti arterijskog pritiska više od 140/90 mmHg i obavezno ga treba snižavati jer je veliki rizični faktor za moždani udar. Smanjenje soli jedna je od efikasnijih mjera koje se savjetuju osobama s povišenim pritiskom, a smanjenje soli, osim što će sniziti vrijednosti pritiska, podići će efikasnost lijekova.
Previše soli u prehrani globalni je problem. Niko od nas ne bi trebalo dodatno da dosoljava hranu, potrebe našeg organizma za soli su do pet grama na dan, a mi unosimo soli i do devet grama dnevno.
Najviše od toga upravo skriveno u hrani. Stoga je vrlo važno čitati deklaracije i birati one namirnice koje sadrže do 1,4 grama soli na 100 grama hrane i uopšteno birati namirnice s malo natrijuma, izbjegavati namirnice na čijoj deklaraciji piše da sadrže mononatrijum glutamat.
So u našem organizmu djeluje tako da zadržava višak tečnosti, što dovodi do povećanja krvnog pritiska.
Osim povišenog rizika za moždani udar, to može biti i rizično i za razvoj bolesti bubrega, ali i srca i srčanog udara.
Izvor elektrolita ili ipak ne?
Na klimavim nogama je i još jedno uvjerenje vezano uz kisele krastavce, a često je među sportistima.
Nutricionisti, naime, nerijetko se susreću s pitanjem može li ‘sok‘ od kiselih krastavaca poslužiti kao dobar izvor elektrolita ili kao dobra metoda za sprečavanje grčeva u mišićima.
Еlektroliti su materije koje pomažu našem tijelu da održi ravnotežu tečnosti i utiču na rad mišića, ali i na mnoge druge tjelesne procese. Do sada je već nekoliko malih studija istraživalo upotrebu soka kiselih krastavaca u održavanju ravnoteže elektrolita, no rezultati su bili mješoviti pa ni nakon tih studija ne znamo je li dobro piti tečnost u kojoj su kiseli krastavci.
Studija u kojoj je učestvovalo samo devet muškaraca pokazala je da male količine soka kiselih krastavaca nisu značajno povećale koncentraciju elektrolita u krvi.
Istraživači su izvijestili da je upitno bi li sok kiselih krastavaca ublažio grčeve u mišićima povezane s vježbanjem jer sok vjerovatno neće zamijeniti količinu natrijuma izgubljenog znojenjem, ali i zato što sirćetna kiselina odgađa pražnjenje želuca, što bi usporilo apsorpciju hranjivih materija, piše portal "Živim".
