Svake godine, uoči Vaskrsa, u našim domovima počinje jedan od najljepših prazničnih rituala – farbanje jaja.
Domaćice počinju da pripremaju boje, lukovinu, vosak, čipku i naljepnice, djeca se raduju šarenim šarama, a u vazduhu se osjeća miris praznika i neke dublje, skoro zaboravljene povezanosti s precima. Ali, u moru šarenih boja i modernih ukrasa, rijetko ko se zapita: koliko jaja zapravo treba farbati za Vaskrs – i ima li taj broj neko značenje?
Po starom pravoslavnom običaju, broj vaskršnjih jaja ne bi trebalo da bude proizvoljan. Farba se tačno 33 jaja, kao simboličan podsjetnik na 33 godine koje je Isus Hristos proživio na zemlji do svog stradanja na Golgoti. Taj broj nije samo slučajnost ili preporuka – to je tiha molitva u boji. Svako jaje predstavlja jednu Hristovu godinu, jedan korak na putu žrtve i spasenja, jedan dio velike priče koja je u osnovi naše vjere. Farbajući 33 jaja, ne činimo samo dekoraciju praznične trpeze – već, bez riječi, učestvujemo u jednom drevnom činu sjećanja, poštovanja i duhovne povezanosti.
Naravno, u praksi, mnoge porodice farbaju i više jaja – pogotovo ako su velike, ako se dijele ukusi, ako se daruju prijateljima. I to je lijepo i razumljivo. Ali možda je baš ove godine pravo vrijeme da odvojimo tih 33 jaja, makar u mislima, makar u molitvi. Da ne zaboravimo zašto to radimo. Da Vaskrs bude više od običaja – da bude živa vjera.
Prvo jaje, kao što svi znamo, farba se u crveno i zove se “čuvarkuća”. Ono ne smije da se pojede, već se čuva u kući do sljedećeg Vaskrsa. Ono simboliše život, Hristovu krv i pobjedu nad smrću. Postavlja se na vidno mjesto u kući – kao štit, kao blagoslov, kao srce praznika. Boje ostalih jaja mogu biti raznovrsne – ali ni one nisu slučajne. Zelena donosi simbol proljeća i obnove, žuta označava radost, sunce i svjetlost, plava predstavlja mir, vjeru i nebo. Svaka boja ima svoj glas, svoju poruku. A kada ih djeca ukrašavaju voskom, listovima, travkama i čipkom – ta jaja postaju porodični amuleti, mala umjetnička djela, ali i svjedoci tradicije koja traje vijekovima.
U vremenu kada sve više zaboravljamo suštinu običaja, možda je upravo broj 33 onaj tihi podsjetnik na dubinu vjere koju nosimo. Jer Vaskrs nije samo praznik jaja i kolača, već praznik pobjede života nad smrću – i upravo u tome je njegova snaga.
