I danas se u Budvi tiho šapuće o strašnom događaju iz prošlog vijeka. U maloj uvali desno od poznate plaže Mogren, tik uz veliku, ravnu stijenu omiljenu za sunčanje, krije se jeziva priča o prerano ugašenom životu. 

Jedini poznati napad ajkule na čovjeka u crnogorskom primorju dogodio se 13. jula 1955. godine. Tog dana, trojica studenata koji su ljetovali u koloniji na Jazu, odveslali su drvenim čamcem ka Budvi. Privučeni tirkiznom i bistrom vodom ispod stijene, odlučili su da se okupaju. 

Prema tvrdnjama lokalnih ribara i mornaričke straže, riječ je bila o velikoj bijeloj ajkuli dugoj gotovo sedam metara. 

Neki su tvrdili da je doplivala u Jadran prateći američki brod, a ka obali ju je navodno privukla lešina magarca koju je neko bacio u more nedaleko od uvale. 

Tihi oproštaj i zagonetni detalji 

Nekoliko dana nakon tragedije, porodica i prijatelji Stevice došli su čamcem na mesto nesreće. 

Bacivši cvijeće i vijence u more, oprostili su se od njega. Među brojnim jezivim detaljima, jedan je posebno ostao u sjećanju – mladić je navodno prije skoka u vodu nosio majicu Kajakaškog kluba Čačak, na kojoj je bio izvezen broj 137 – simbolično identičan datumu smrti: 13. 7. 1955. 

Mjesec dana kasnije, na vrhu stijene iznad uvale, porodica je postavila spomen-ploču sa sljedećim natpisom: 

"U uvali iza ove stijene, kupajući se sa drugovima, 13. IIV 1955. izgubi život Stevan-Stevica Tomašević, student elektrotehnike iz Čačka, u svojoj 22. godini, a kao žrtva morske nemani. Neutješna porodica i drugovi." 

Ploča i danas stoji na tom mjestu, ali je natpis gotovo nečitljiv – djelimično zbog patine, a djelimično zbog nepristupačnosti stijene. 

Tišina medija i stvaranje legende 

O ovom događaju tada nije izvještavao  nijedan dnevni list. Prvi tekst koji je pomenuo tragediju objavljen je 14. avgusta 1955. u dvomesečniku "Pobjeda" iz Podgorice, i to u kontekstu postavljanja spomen-ploče. 

Tek u trećoj rečenici pominje se uzrok smrti: "Nesrećni mladić koji je u Budvi ljetovao u koloniji studenata, nastradao je prilikom kupanja od morskog psa." 

Odsustvo šire medijske pažnje vjerovatno je posljedica toga što tema napada ajkule, posebno na atraktivnoj turističkoj lokaciji, nije bila "društveno podobna". 

Zbog toga je tokom godina događaj prepušten usmenom predanju, a mnogi izvještaji o prisustvu ajkula u Crnoj Gori jedva da su pominjali ovu tragediju – često uz netačne podatke. 

Vremenom, stvorena je urbana legenda po kojoj je Stevica skočio sa stijene pravo u čeljusti ajkule, koja ga je zatim progutala. 

Velika bijela ajkula u Jadranu – mit ili realnost? 

U gotovo svim verzijama priče, odgovorna je bila velika bijela ajkula (Carcharodon carcharias ) – najopasnija vrsta za ljude. 

Ipak, ona izuzetno rijetko zalazi u Jadransko more i još rijeđe priđe obali. U Crnoj Gori je zvanično ulovljena samo jednom – prije 16 godina, kada je budvanski ribar Ilija Rafailović na pučini ulovio njeno mladunče. 

Velika bijela ajkula najčešće prati tune – ribu koja se poslednjih godina sve češće viđa u Jadranu, što bi moglo objasniti povremena viđenja ove vrste i danas.

(srbijadanas)

Pratite nas i putem Vibera