Ptica je duga 70-80 cm. Kad se izlegne, ćelavi ibis ima perje na glavi. No kad poraste, to mu perje otpadne i glava mu ostane gola, po čemu je i dobio ime ćelavi ibis. Ostatak tijela prekriven mu je crnim perjem koje na suncu ima bakreno-zelen i ljubičast sjaj. Ćelavi ibis ima crveni kljun i crvenu kožu na cijelom tijelu, izuzev samog vrha glave. Na stražnjoj strani vrata ima dugačko perje, piše na stranicama Ptice.info.

Hrani se insektima, gušterima, nekad i manjim sisavcima.

Na Fejsbuk stranici organizacije Waldrappteam, koja se bavi zaštitom ove ptice spominju da je Nova odletjela na jadransku obalu i preko mora u Hrvatsku, odakle se očekuje da će dalje letjeti na jug.

Spominju takođe da je ptica skrenula sa svoje uobičajene rute, te bi trebala shvatiti da griješi. Nažalost, podsjećaju i da su 2019. godine već imali sličnu situaciju, gdje je jato zaštićenih ptica koje je stiglo nad nebo Hrvatske, ilegalno ubijeno. Zato mole sve one koji vide ovu pticu da podijele ovu vijest kako bi se mnogi ljudi mogli informisati, piše Morski.hr.

Ova vrsta je još u 18. vijeku izumrla u Hrvatskoj i posljednje ptice su se gnijezdile na području Pule. Ista ju je sudbina zadesila u čitavoj Evropi, a gubitak staništa i lov smatraju se glavnim razlozima za njen nestanak, piše Udruga Biom. Ibisa nalazimo u mnogim istorijskim izvorima, pa se između ostalog, na egipatskim hijeroglifima prikazuje kao “akh” – simbol ljudske duše. Već je 1504. godine proglašen jednom od prvih zaštićenih vrsta ptica u Austriji, što ga nažalost nije spasilo od izumiranja.

Početkom 21. vijeka svjetska populacija ćelavog ibisa svela se na svega 200-250 jedinki, koje su opstale na području sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Kolonije ćelavih ibisa su nekad živjele po srednjoj i južnoj Europi, Siriji i Alžiru, a preživjele su samo one u Turskoj i Maroku. Jedna porodica je izgubljena u Siriji zbog rata 2015. godine.