U našem narodu postoji vjerovanje staro koliko i samo pravoslavlje – kumstvo se ne odbija. Ali, da li ste se ikada zapitali zašto? Еvo šta zapravo znači kada neko kaže: „Kum je svetinja.“
Kum nije običan gost na svadbi ili svečani svjedok krštenja. Kum je, u tradiciji našeg naroda, duševni srodnik, neko ko ulazi u porodicu ne po krvi, već po duhovnoj vezi. Njegova uloga je i simbolična i odgovorna – on je tu da svjedoči pred Bogom, da podrži, zaštiti, i – ako zatreba – preuzme brigu.
Kum koji je krstio dijete ima i moralnu odgovornost da brine o njemu ako roditelja više nema. Nije to pravni nalog, već duhovni. Nije obaveza, već zavjet. To je ono što kumstvo čini svetim: ne prisilu, već ljubav.
Kad vas neko pozove da mu budete kum – znajte šta vam je poklonio
Poklonio vam je povjerenje. Poklonio vam je mjesto u svojoj porodici. Poklonio vam je čast koju ne nude svakome. Zato, ako neko izgovori riječi: „Hoćeš li mi biti kum?“, razmislite duboko. Ne gledajte u novčanik, već u srce. Jer kum nije dugme, kum je dio duše.
Odbiti kumstvo – šta narod kaže
U srpskom narodnom predanju, postoje brojna upozorenja šta može zadesiti onoga ko odbije kumstvo. Ne kao prijetnja, već kao pouka.
Ako odbiješ da budeš kum na vjenčanju, govori se da ćeš teško pronaći sopstvenu srodnu dušu.
Ako ne pristaneš da budeš kum na krštenju, vjeruje se da ćeš sam ostati bez poroda, jer si se odrekao dužnosti da duhovno vodiš dijete.
A ako izabereš da okreneš leđa ovoj časti iz lične udobnosti, kažu da te u životu može pratiti osjećaj usamljenosti i nedostatka pravog prijateljstva.
Naravno, sve ovo su simbolične poruke – ne formule kazne, već poziv na odgovornost i svijest da je biti kum više od trenutne časti – to je doživotna veza.