Ilinčići iz mačvanskog sela Uzveće vjenčavaju i krštavaju Đenadiće iz podrinskog mjesta Klenje neprekidno od 1645. godine, kada su se obje porodice iz Hercegovine doselile u Mačvu. Dužu tradiciju kumstva Mačva ne pamti, a vjerovatno ni Srbija. Ilinčići u Uzveću vjenčavaju i krštavaju Đenadiće više od 370 godina.
Počelo je još 1645. godine, u jesen, kada su se preci sadašnjih Ilinčića i Đenadića doselili iz Hercegovine u Mačvu. Stari solunski ratnik Ivko Đenadić, rođen 1888. godine, pripovijedao je za svog života svojim potomcima kako je u Mačvu stigao Marko Stopanja sa mlađom braćom Beljom, Lackom i Mijatom. Kad je Belja u današnjem ataru Klenja vidio ogromnu kladu koju je Drina nanijela plavljenjem, odmah je odlučio da se odseli bliže planini Cer.
Potomci pričaju da je rekao da kako je ovu kladu Drina donijela, tako će je i odnijeti, a to znači opet će doći i kuću plaviti. Otišao je u mačvansko selo Lipolist i sad tamo ima podosta kuća Beljića. U Klenju ostadoše Lacko, od koga su brojni Lackovići, a od Mijata po njegovim sinovima Iliji i Teodoru postaše Ilići i Teodorovići.
– Naš predak Marko se oženio ovdje u Mačvi lijepom i bogatom inđibulkom Đenadijom, tako se u to doba zvala udavača, koja je bila dika i ponos porodice. Sve potomke od nje su zvali Đenadijinim, a ne Markovim. Tako nam nasta prezime Đenadići. Danas nas, hvala bogu, ima 30 kuća u selu – veli Ratomir Đenadić u 68. godini života.
Za Ilinčiće se tvrdi da je prezime prije nastalo od čukunbabe Ilinke nego od čukundede Ilije, koji je stigao sa Markom Stopanjom iz Hercegovine.
– Meni je pričao deda Brana, otac mog oca Janka, da su nas navijek zvali Ilinkinim i da nam je prezime Ilinčić tako nastalo u vrijeme kad je knez Miloš uveo red u državi – kako ko mora navijek da se preziva – ističe Dragorad Ilinčić, koji je vjenčao Dragana Ratomira Đenadića i krstio njegovog sina Filipa.
Kako su se Ilinčići i Đenadići prezivali u Hercegovini, niko ne pamti. Obje familije vele da su u turskom zulumu nekakvu osvetu učinili pa pobjegli u Mačvu. Možda iz tih razloga su željeli da im se staro prezime zaboravi. Kako god, Marko i Ilija su se po dolasku u nov zavičaj okumili i uspostavili red kumsta koje i danas traje.
– Naše kumstvo se lako potvrđuje – navodi Dragorad Ilinčić:
– Najstariji u našoj familiji vjenčava i krštava najstarijeg u Đenadićima. Moj stariji sin kumuje starijem sinu tog kuma, a mlađi mlađem kumuje. Еto, moj sin Janko je dijete, kao i kuma Dragana sin Filip. Ali, kad porastu Janko će vjenčati Filipa i krstiti njegovu djecu – objašnjavaju.
Kumovska poštovanja kakva su bila prije 370 godina nisu se izmijenila. Svaka izgovorena riječ kumova se uvažava sa najvećim poštovanjem.
– Tačno se zna protokol kad kum dolazi u kuću da li radi vjenčanja, krštenja, slave ili nekog drugog povoda – ističe Ratomir Đenadić.
– Kad kum kroči u kuću, svi ženski ukućani mu ljube ruku, bez obzira na njegovu starosnu dob. Dešavalo se da kum bude od 20 godina, a naša baba prevalila osamdesetu. Ona ljubi kumu ruku sa velikim naklonom i poštovanjem. Kad su muški u pitanju, uvijek najstariji ukućanin dvori kuma stojeći pored njega dok on sjedi u gornjem čelu. Tako se dogodilo da je moj deda Milutin u 97. godini (doživio 102 godine) dvorio kuma od 22 godine. Prilikom izlaska iz sobe gdje kum sjedi, svaki naš ukućanin mora licem biti okrenut prema njemu. Leđa se ne smiju kumu okretati. O prepirkama ili ne daj Bože svađama sa kumom, to kod nas niko nikada nije spominjao. Pravila kumstva svi poštuju i oni sa osnovnom školom i sa doktoratom. A ima nas hvala Bogu takvih – dodaje.
I Đenadići i Ilinčići isto zbore. Pred kumom se ne puši. S kumom se ne ide u kafanu i ne lumpuje. Zna se gdje se sa kumom sjedi, pije i jede, a to su vjenčanje, krštenje, slava ili kakvo prikladno veselje važno za familiju, gdje je kum tu da značaj da tome, ali i sahrana, daća… što je neizbježno.
- S kumom se ne pozajmljuju novci ili trguje – kaže Ratomir Đenadić.
Đenadići i Ilinčići žele da budu kumovi kako Bog zapovjeda, i zato dugo traju da im se teško može naći ravna u Srbiji. Kako i Ilinčića ima skoro koliko i Đenadića, po svemu sudeći kumstvo će dočekati i pola milenijuma.
