Mnogi roditelji često nesvjesno usmjeravaju svoje dijete prema ličnim željama i potrebama, što može imati dugoročne posljedice na emocionalni razvoj djeteta.
Roditelji ponekad tjeraju djecu da se upišu na aktivnosti koje im nisu zanimljive, kako bi se uklopili u društvene norme ili zbog pritiska koji osjećaju od drugih roditelja. Takođe, mogu ljutito reagovati na loše ocjene jer ih zabrinjava šta će drugi, poput učitelja pomisliti o njihovom djetetu.
Iako ovo nije poseban roditeljski stil, takvo ponašanje se često javlja kada roditelj osjeća potrebu za kontrolom i očuvanjem svog imidža. Takav pristup može negativno uticati na emocionalno zdravlje djeteta jer roditelj tada više razmišlja o svojim osjećajima nego o stvarnim potrebama svog djeteta.
"Еgo roditeljstvo je pristup u kojem roditelj donosi odluke na temelju svoje potrebe da se osjeća dobro, ispravno, pod kontrolom ili da dobije potvrdu. U ovom pristupu, fokus nije na podršci djetetovom razvoju, već na očuvanju imidža ili emocionalnog stanja roditelja", kazala je terapeutkinja za mentalno zdravlje Heryl Groskopf.
Primjeri "ego roditeljstva" uključuju situacije u kojima se roditelj odbija povući iz rasprave, prisiljava dijete na aktivnosti koje mu nisu zanimljive ili izbjegava izvinjenja kako bi sačuvao autoritativnu poziciju.
Stručnjakinja za mentalno zdravlje adolescenata dr Karolin Fenkel upozorila je da, iako "ego roditeljstvo" nije uvijek svjesna odluka, njegov uticaj može biti dugoročan. Roditelji mogu nesvjesno naučiti svoju djecu da njihova ljubav zavisi o određenim uvjetima.
"Djeca često usvajaju uvjerenje da je ljubav uslovljena, da su vrijedni samo kada se ponašaju, osjećaju ili ostvaruju nešto na određeni način", kazala je dr Fenkel.
Takav pristup može dovesti do ozbiljnih problema poput tjeskobe, perfekcionizma, niskog samopouzdanja i straha od neuspjeha.
"Djeca često usvajaju uvjerenje da je ljubav uslovljena, da su vrijedni samo kada se ponašaju, osjećaju ili ostvaruju nešto na određeni način", tvrdi dr Fenkel.
Takav pristup može dovesti do ozbiljnih problema poput tjeskobe, perfekcionizma, niskog samopouzdanja i straha od neuspjeha. Dr Fenkel preporučuje da kada primijetite da reagujete iz ega, zadržite svoje reakciju i zapitate se: "Je li ovo utemeljeno na potrebama mog djeteta ili mojim osjećajima?"
Samosvijest je ključan korak prema promjeni u roditeljskom pristupu. Umjesto da se roditelji usmjere na pobjedu u svakoj nesuglasici, oni bi trebali slušati svoju djecu, potvrditi njihove osjećaje i nastojati razumjeti njihov pogled na situaciju. Takođe, bitno je naučiti se priznati greške jer to neće oslabiti autoritet roditelja, već se pokazati odgovornost i spremnost na rast, piše Njujork Post.
Dr Fenkel tvrdi da roditelj koji priznaje svoju grešku, omogućava djetetu da prihvati nesavršenstvo. Oslobađanje od ega i prihvatanje skromnosti pomaže stvaranju sigurnijeg i zdravijeg emocionalnog okruženja, što je temelj za izgradnju povezanosti s djetetom, a ne za kontrolu, prenosi Kliks.