Samopouzdanje kod djece se ne razvija preko noći, već se gradi kroz svakodnevne interakcije, podršku i osjećaj sigurnosti koji dijete dobija od svojih roditelja.
Iako većina roditelja želi najbolje za svoju djecu, pojedine navike mogu narušiti djetetovu sliku koju ima o sebi. Umjesto da se osjeti da vrijedi onakvo kakvo jeste, dijete se počinje preispitivati, povlačiti se ili oslanjati na tuđe odobravanje.
Pojedine roditeljske navike vremenom mogu narušiti samopouzdanje kod djece. Kada roditelji primjećuju i komentarišu greške te rijetko ističu trud ili napredak, dijete počinje vjerovati da ništa što uradi nije dovoljno dobro. Kritika usmjerena na osobu, umjesto na ponašanje je posebno štetna, jer vremenom dijete usvaja te poruke kao istinu o sebi.
Fraze poput "Pogledaj kako tvoj brat to već zna" ili "Zašto nisi kao ona" djeluju demotivišuće. Stručnjaci upozoravaju da poređenjem dijete uči da njegova vrijednost zavisi od toga kako se mjeri u odnosu na druge. Umjesto da razvije unutrašnji osjećaj postignuća, dijete stalno traži potvrdu od drugih.
Roditelji koji djetetu ne dopuštaju da pogriješi, donese odluke ili preuzme odgovornost, iako s dobrom namjerom nesvjesno šalju poruku da ono nije sposobno samo. Kada dijete ne dobije priliku da razvije neovisnost i da se nosi s izazovima, teško je ostvarivo pa povjeruje u svoje sposobnosti.
Rečenice poput "Nemaš razloga plakati" ili "Prestani biti tako osjetljiv" umanjuju djetetovo emocionalno iskustvo. Dijete tada počinje misliti da su njegove emocije nevažne ili pogrešne, što narušava njegovu emocionalnu sigurnost i unutrašnju vrijednost.
Roditeljska podrška ne mora biti savršena, ali dosljedna empatija, prihvatanje i poštovanje djetetovih osjećaja su ključni za izgradnju zdravog samopouzdanja, prenosi Kliks.
