Jedna od misterija groba dječaka iz Lapeda riješena je poslije 27 godina – naučnici su konačno utvrdili kada je živio mališan čiji je odlično očuvani skelet pronađen u pećini Lagar Veljo u centralnom Portugalu.
Ovi ostaci su izazvali veliku pažnju kada su otkriveni jer su u njima otkrivene karakteristike i homosapijensa i neandertalaca, piše "AP".
Skoro cijeli skelet bio je ofarban u crveno i naučnici vjeruju da je bio zavijen u ofarbano životinjsko krzno u trenutku sahrane.
"Kada je 1998. otkriven skoro netaknut grob iz vremena kulture Gravetijen u dolini Lapedo u Portugalu, pećina Lagar Veljo stekla je svjetsku slavu. Skelet ofarban okerom, i to dječaka starog 4 ili 5 godina, imao je karakteristike i neandertalaca i anatomski modernih ljudi, što je ukazivalo na miješanje dvije ljudske vrste", navodi se u studiji objavljenoj u "Sajens Advanses".
Kada je skelet otkriven, veliki dio tijela izgledao je ljudski, dok su vilica i neke proporcije djelovale neandertalski. Zbog toga su naučnici predložili da je riječ o djetetu koje vodi poreklo i od homosapijensa i od neandertalaca. Koncept mješanja dve ljudske vrste tada je bio radikalno nov, ali je kasnije napredovanje u genetici pokazalo da i danas većina ljudi na planeti nosi i neandertalski DNK.
Jedna od najvećih misterija ovog dječjeg groba bila je ta kada je dječak živio. Ispostavilo se da je zbog kontaminacije kostiju – malo korijenje je raslo kroz njih – nije bilo moguće koristiti tradicionalnu metodu datiranja radioaktivnim ugljenikom. Zbog toga su istraživači datirali ugalj i kosti oko skeleta i utvrdili da su stari između 27.700 i 29.700 godina.
Od tada se tehnika promenila, pa su novi naučnici pokušali da utvrde kada je živeo crveni dečak iz Lapeda.
"Direktnim i specifičnim datiranjem radioaktivnim ugljenikom utvrdili smo da je skelet iz perioda od prije između 27.780 i 28.550 godina, kao i pet povezanih kostiju iz groba", navodi se u studiji.
"Određivanje starosti djeteta je vraćanje dijela priče, to je velika privilegija", rekla je za AP Betan Linskot, autor studije i sada istraživač sa Univerziteta u Majamiju.
Ona je dodala da je inicijalno otkriće više od skeleta – to je grob dječaka. Kada je datirala kosti, nije mogla da se ne zapita ko je volio to dijete, ko se trudio da ga nasmije i kako je njegov svijet izgledao tokom te četiri godine kada je dječak hodao planetom.
"Istraživanje porekla ljudi je važno iz istih razloga kao što je čuvanje portreta naših roditelja i djed i baba. To je način sjećanja", rekao je Žoao Žilhao sa Univerziteta u Lisabonu, prenosi "Telegraf".
