Iako mnoge od njih koriste slogan "pronađi ljubav i napusti aplikaciju", kritičari smatraju da su ove aplikacije kreirane da izazovu zavisnost, a ne da omoguće pravu ljubav.
Mnoge aplikacije nude opcije kao što su veća vidljivost profila ili više podudaranja – sve to po visokoj cijeni, što neke stručnjake podsjeća na modele zarađivanja tipične za igre na sreću. Luk Bruning sa Univerziteta u Lidsu ističe da je koncept "ubrzavanja" ili "podizanja" profila sličan kupovini u video igrama: korisnici plaćaju bez tačnih informacija o tome šta dobijaju, što kod nekih izaziva osjećaj zavisnosti.
Prosječan korisnik, dok pretražuje Tinder ili Hinge, može naići na razne opcije plaćanja koje obećavaju veće šanse za povezivanje. Ipak, ostaje nejasno da li korisnici zaista dobijaju ono što plaćaju, jer je teško procijeniti da li algoritmi zaista favorizuju njihove profile nakon uplata.
Manipulacija emocijama i "plati-da-igraš" modeli
Еksperti tvrde da se tehnologija ovih aplikacija oslanja na manipulaciju korisničkim emocijama i očekivanjima. Neki istraživači vjeruju da algoritmi ovih platformi namjerno plasiraju podudaranja koja nisu optimalna, kako bi korisnici osjećali potrebu da "pokušaju nešto drugo" ili "investiraju više", nadajući se konačnom uspjehu.
Psiholozi ukazuju na sličnosti sa slot mašinama koje funkcionišu po principu nasumičnih nagrada i podstiču korisnike na beskrajno "svajpovanje".
Bivši korisnici kao i neki zaposleni u industriji ukazuju na taktike koje, po njihovim riječima, igraju na kartu emocionalnih slabosti korisnika.
Ovi navodi podsjećaju na "kockarsku zonu" u kojoj korisnici nastavljaju da traže "pravu osobu" sa svakim sljedećim svajpom, prepuštajući se procesu koji može dovesti do osjećaja zavisnosti i frustracije.
Kritike ovih praksi podstakle su istraživače i pravne stručnjake da pozovu na strožu regulaciju u cilju zaštite korisnika i transparentnosti modela rada aplikacija.
