Kako je sporazum sadržavao i finansijske reparacije u korist Turske, Muslimani su se osjećali još i prodanima, kao roba koja ima svoju vrijednost (što nije bilo opravdano jer su predmet odštete bili objekti i infrastruktura te su Muslimani ostali samo izdani). Po svom istorijskom iskustvu, čini se da Bošnjaci od toga datuma ne mogu očekivati ništa dobro.

Ali to je istorija, a ovo nije istorijski tekst. I to je iskustvo Bošnjaka a ovaj tekst je o 26.02.2025. godine. Da je u pitanju istorijski tekst o Bošnjacima, pisao bih o muslimanskim bunama u BiH protiv Turaka koje su „bivale krvavije od hrišćanskih“, i time bih ispitivao tezu o njihovom podaničkom mentalitetu na štetu vlastitih interesa kao determinanti njihove moderne politike. Zato nema potrebe ni da polemišemo o tome sa čim su 90-tih krenuli u rat a sa čim bi to mogli danas. Nije ni važno da li su ikada propustili svoju istorijsku šansu niti da li će to učiniti u budućnosti.

Odlazak Marfija

Diplomata Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini Nj.Е. Majkl Marfi, ispraćen je sa ovih prostora kao oličenje svih rugobnih crta omraženog neoliberalizma koje su trebale da odu „sa njim ili na njemu“.

Njegov odlazak shvaćen je kao kraj ere intervencionizma i početak slobodnog razvoja ovog društva koji se, prije svega, zasniva na unutrašnjem dogovoru. Njemu su se, izgleda, najviše pripisivale „zasluge“ za kočenje unutrašnjih procesa i ometanje sazrijevanja društva. Da li njegov odlazak zaista označava nadani kraj?

Marfijev legat

Da bismo ocijenili opravdanost prigodnog entuzijazma, trebamo sagledati šta je marfijevsko ostalo u BiH poslije Marfija. Već na prvi pogled, bez imalo entuzijazma, možemo reći sve. Ili makar ono što je najvažnije za unitarizaciju BiH.

Nakon predaje akreditiva i Marfijevog stupanja na dužnost ambasadora, Kristijan Šmit počinje da vrši materijalne intervencije u zakonodavstvo BiH. Do tada je intervenisao stidljivo i uz pažljiva obrazloženja i to samo na tehničkom nivou, na šta nije ni obraćana pažnja. Do Marfija, trudio se da bude neprimjetan. Sa Marfijem, stvar se mijenja.

Ipak, nije Marfijevo prisustvo samo po sebi to što je Kristijanu Šmitu kompenzovalo ovlašćenja uskraćena od strane Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija. To je učinio Ustavni sud BiH. Zgodnom prilikom 2023. godine, postupajući po zahtjevu bošnjačkih predstavnika (U-27/22), Ustavni sud je preko dva postojeća zakonodavna stuba u BiH iz Aneksa 4, dopisao „Visoki predstavnik“ tj. Kristijan Šmit. Na ovaj način, ustavnosudskim prekodiranjem Aneksa 4 i BiH, zanemarivanjem Aneksa 10 i Savjeta bezbjednosti, stvoren je super-Šmit neograničenih ovlašćenja i posebnih namjena. Marfi ga nije poveo sa sobom.

Posljednji čin

Unitarizacija BiH može da se provede samo u izrazito nedemokratskom okruženju. Interpolacijom Kristijana Šmita u pravni sistem BiH kao zakonodavne instance, stvoreni su potrebni uslovi za posljednji čin.

Kristijan Šmit je donio odluku koja po Ustavnom sudu BiH ima snagu BiH zakona.

Prema Tužilaštvu BiH ovaj zakon se mora poštovati prije nego Ustav Republike Srpske. Ovim je Ustav Republike Srpske efektivno sveden na podzakonski akt u Bosni i Hercegovini. Makar što se tiče Bosne i Hercegovine.

U posljednjem činu, na redu je Sud BiH koji 26.02.2025. godine, donosi presudu. Kako bilo, taj dan je podsjetnik na sve ono što je trebalo da ode sa Marfijem a očigledno je tu. Zato, kakva god bila ona suštinski ništa ne mijenja dok god imamo marfijeve postavke sistema.