Obje opcije imaju prednosti i mane.

Naglašavamo da kupac okvirno raspolaže novcem u rasponu od 20.000 do 30.000 KM, što ne znači da mora obavezno da potroši sve do poslednje marke.  

On želi što bolji, odnosno što isplativiji auto za sebe u tom rasponu, a idealno bi bilo da nađe auto koji mu odgovara za 25.000 KM i teoretski uštedi 5.000 KM za prateće troškove, održavanje i eventualne kvarove.

Ko je kupac?

Recimo da je kupac prosječan čovjek, porodičan – to u startu komplikuje priču sa novim kolima iz „polo“ klase zbog prtljažnog prostora.

Jeste li nekada u gepek bilo kojeg auta ubacivali kolica za bebu, mali dječji bicikl, torbu, par kesa, manji kofer? Veći karavan to lako „proguta“; manji hečbek teško. Naravno, tu su nosač za bicikl i krovni nosač, mada to komplikuje priču i „logistički“ i finansijski.

Ostavimo ipak mogućnost da vozač nema djecu, pa mu ova stavka nije toliko važna.

Definišite 1. fazu prioriteta

Na prvom mjestu treba da odlučite da li kupujete auto srcem ili razumom. Dakle, kupujete li auto koji:

• se vama lično sviđa ili njime želite da ostavite utisak na okolinu

• predstavlja racionalan izbor – u skladu sa vašim realnim potrebama i finansijskim mogućnostima.

Ako želite oboje istovremeno, moraćete da napravite razne kompromise. Ti kompromisi koštaju – plaćate imidž neke (premium) marke, velike i atraktivne alu felne, metalik boju, sportske dodatke na karoseriji (spojlere, „suknjice“, dupli hromirani izduv...), bogatiju opremu u kabini, naprednu multimediju...

Definišite 2. fazu prioriteta

Generalno kupovinom polovnjaka za isti novac dobijate veći, komforniji, brži/snažniji auto sa bogatijom opremom u odnosu na kupovinu novog vozila.

Sa druge strane, kod novog dobijate garanciju, koja ide od 2 godine, pa naviše, ali uz ograničenje kilometraže (npr. uglavnom do 100.000, ali i do 150.000 km).

Stavite sve „na papir“

Mnogo je faktora u igri, a lako se zaboravljaju veoma važne stvari.

Pritom nije lako pratiti i upoređivati cijene polovnih automobila različitih marki, godišta i slično. Čak i kad je riječ o jednom modelu, razlike mogu da budu velike.

Međutim, ni kod novih automobila situacija nije sjajna, pošto cjenovnici nisu uvijek ažurni, pa možete da saznate:

• da se cijena u međuvremenu promijenila

• da taj model ili generacija modela više nisu u ponudi

• da ta verzija nije dostupna na lageru, već se poručuje i čeka i po više od pola godine

• da određeni paketi opreme nisu (više) dostupni

• itd.

Dakle, kada su novi automobili u pitanju – ne oslanjajte se na cjenovnike na sajtovima prodavaca, već obavezno provjerite telefonom.

Prednosti novih automobila

Na prvi pogled lako je zaključiti da je kupovina novog automobila bolji izbor:

• imate fabričku garanciju od najmanje 2 godine

• znate da auto nije udaran

• ne morate da brinete kako je održavan prije kupovine

• svi dijelovi su novi, pa je znatno manji rizik od kvara na putu i nepredviđenih troškova

• svi dijelovi su fabrički (prva ugradnja)

• itd.

Mane novih automobila

Međutim, nije sve tako sjajno:

• prinuđeni ste da kupite manji auto,

• morate sve servise da radite u ovlašćenom servisu, gdje su cijene više,

• skoro sve popravke takođe morate da obavite u ovlašćenom servisu, a postoje i popravke čije troškove ne pokriva garancija, što znači da će njihova cijena biti znatno viša. Postoje razni primjeri, ali to zavisi od proizvođača do proizvođača, tako da tu ne možemo ništa da generalizujemo.

Problem sa garancijom kod novih automobila

Prije kupovine nađite detaljno navedene garantne uslove, kako biste znali šta da očekujete. Uobičajena je zabluda da kupac novog automobila nema o čemu da brine – samo mali servis i to na 30.000 kilometara.

Međutim, tih 30.000 km se nerijetko „skrati“, pa čak i na 10.000 km, u zavisnosti od načina i uslova vožnje. Pogledajte kako izgleda ulje nakon pređenih 36.000 kilometara!

Tako ćete potrošiti znatno više novca nego što ste planirali po pitanju malog servisa, a za neke marke i modele on nije baš jeftin.

Takođe, garancija ne pokriva potrošne dijelove, kao što su kočne pločice i diskovi, sijalice, svjećice, grijači kod dizel motora, amortizeri i razni drugi elementi oslanjanja, itd. Poseban problem su oni skuplji dijelovi ili kvarovi, za koje se posebno obavlja procjena da li je riječ o grešci u proizvodnji ili materijalu, ili o „nestručnom rukovanju“, kao npr. prebrzo stradanje plivajućeg zamajca ili lamele.

Slično važi za stradanje dizni ili drugih elemenata ubrizgavanja goriva – provjerava se da li je riječ o korištenju lošeg goriva ili je reč o propustu u proizvodnji.

Ni škripanje, cvrčanje ili krckanje koje se čuje u kabini, bez obzira odakle dolazi, ukoliko nisu baš izraženi, često ne pokriva garancija.

Tu je i DPF filter, koji može da se zapuši i posle samo nekoliko desetina hiljada kilometara, u zavisnosti od uslova vožnje i ukoliko vozač nije upoznat sa čitavom pričom oko DPF-a.

I novi automobili se kvare... I prije isteka garancije, i prije isteka 2 godine i prije 100.000 km. Motori i izduvni sistemi postaju sve sofisticiraniji, sa sve više senzora, elektronike i pratećih sistema kako bi uspjeli da ispune oštre ekološke standarde, što znači da traže više pažnje i da su skloniji raznim problemima.

Ne mora to da bude ozbiljan problem – dovoljno je da jedan prljav senzor počne da šalje pogrešne podatke... Auto mora u servis iako je sve ostalo u potpunosti ispravno.

Dakle, fabrička garancija nije baš tako bajkovita kako mnogi misle.

Pad vrijednosti

Ljudi suviše generalizuju i dramatizuju kada je pad vrijednosti novih automobila u pitanju. Osnovni problem je u tome što ne pada vrijednost isto svim markama, modelima i klasama automobila. Na primjer, najbrže vrijednost gube najluksuznije limuzine i SUV-ovi (npr. BMW „sedmica“, S klasa, A8, Q7, X5, Cayenne...). Možda je razlog skupo održavanje i eventualne skupe popravke?

Kada govorimo o automobilima za „obične smrtnike“ – to je već druga priča. Generalno najsporije pada cijena „nijemcima“ – konkretnije kolima iz VW grupacije (Audi, VW, Škoda, a i Seat je tu).

Redovno se u svijetu rade analize na ovu temu, ali treba imati u vidu da je BiH specifično tržište i da ne mogu da se primjenjuju isti aršini za automobil kupljen u BiH za keš i za onaj koji je nakon tri godine vraćen lizing kući u Njemačkoj.

Uostalom, logično je da potpuno novom automobilu brže pada vrijednost, tako da vozač koji često mijenja kola toga treba da bude svjestan. Ukoliko mu to finansijski ne odgovara, onda neka kupi polovnjaka starog 2 ili 3 godine. Ili neka nov auto zadrži bar 5-6 godina.

Pritom zaboravljamo da isplativost različitih opcija u ogromnoj mjeri zavisi od finansijskih mogućnosti vozača. Nijemcu sa platom od 4.000 evra ne predstavlja veliki izdatak mjesečna rata od 400 evra da bi na lizing uzeo (praktično rentirao) najnoviji luksuzni Audi, vratio ga poslije dvije godine i uzeo drugi, potpuno novi.

Može li da se kupi nešto novo iz „Golf“ klase u ovom cjenovnom rangu?

Može, ali ponuda je skoro nepostojeća – cjenovnici su zbunjujući, ne zna se da li i dalje važe, da li tih vozila uopšte više ima... Uglavnom, ako i uhvatite neki auto iz ove klase, to će biti benzinac od 100 KS.

Nađe se još poneki model za koji se treba protegnuti dodatnih 1.200 - 1.500 preko 30.000 KM, tako da bi teoretski i oni mogli da upadnu u ovu grupu.

Dakle, ostaju samo novi automobili iz „polo“ klase?

Teoretski da. Naravno, tu su razna vozila marke Dacia, zatim neke „budžet“ limuzine kao Citroen C-Elysee, Škoda Rapid (prestala da se proizvodi 2019. ali je još ponegdje ima), Škoda Scala (teoretski nasljednica Rapida), itd.

Što se tiče automobila iz „polo“ klase, oni danas mogu da posluže kao sasvim ozbiljna vozila, u zavisnosti od motorizacije, naravno. Pritom mogu i ozbiljno da se napakuju opremom, ali tada se opasno približavaju granici od 30.000 KM.

U svakom slučaju – ukoliko ste odlučili da uzmete nov automobil, naš savjet je da nipošto ne žrtvujete motorizaciju u korist bogatije opreme.

Drugim riječima – dodajte još malo novca i uzmite jači motor. Vjerujte da „konja“ nikada nije dovoljno.

Sa jačim motorom vozićete opuštenije, preticaćete bezbjednije, motor će biti rasterećeniji, lamela će vam duže trajati (osim ako ne umijete pravilno da koristite kvačilo), bićete bezbjedniji na auto-putu i brže i bezbjednije ćete se na auto-put uključivati, a pritom potrošnja goriva neće biti mnogo veća, ako uopšte bude. Registracija će možda biti za nijansu skuplja.

I ne – snažniji auto nije automatski opasniji. Takve stvari mogu da izjave samo oni koji ne znaju ništa o automobilima.

Prednosti polovnih automobila

Ne morate da brinete o gubitku garancije. Šalu na stranu, sa jedne strane jeste pod rizikom da neki teži kvar padne samo na vaša pleća, ali sa druge strane:

• ne morate da idete u ovlašteni servis na zamjenu ulja

• manji pad vrijednosti kako prolaze godine

• za isti novac možete da kupite veći, komforniji, luksuzniji, prestižniji, udobniji automobil, koji pritom u ovom cjenovnom rangu može da bude star samo nekoliko godina i minimalno pohaban spolja i iznutra  

• bezbjednost – nov automobil nije po automatizmu bezbjedniji od polovnog, naročito ako poredimo nešto iz „polo“ klase i iz „passat“ klase. Ni Passat ili neki njegov konkurent (Insignia, 508, Avensis, A4, Mazda 6...) iz ovog cjenovnog ranga neće zaostajati po bezbjednosti, osim ako već nije ozbiljnije udaran. Naprotiv, zakoni fizike ne mogu da se krše, a Passat može da bude znatno teži od Pola, što je izuzetno značajan faktor prilikom udesa.

• ponovo bezbjednost – postoji solidna mogućnost da će polovnjak više klase imati i bolje sisteme aktivne bezbjednosti od novog automobila niže klase. Naglašavamo da ovo zavisi od slučaja do slučaja.

• možete sami ili u neovlaštenom servisu da obavljate razne modifikacije bez rizika od gubitka garancije (sve dok to ne utiče na tehnički pregled)

• slobodniji ste po pitanju ugradnje „plina“ (situacija je tu šarolika)

• itd.

Mane polovnih automobila

Znate i sami da je kod polovnjaka teoretski veća šansa da će doći do nekog kvara. Sve zavisi od godina, verzije, pređene kilometraže, uslova održavanja i vožnje...

Ali, možda je do nekog ozbiljnijeg kvara već došlo, pa je on otklonjen i vi ste sada mirni duže vrijeme? Recimo da je prodavac odlagao zamjenu plivajućeg zamajca, ali je u nekom trenutku morao da ga zamijeni i par mjeseci poslije toga vi kupite taj auto. Možda je isto tako zamijenjen ili remontovan turbo punjač? Ili su dizne mijenjane ili čišćene, pa ste vi sada mirni duži period?

Međutim, tu je mogućnost manipulisanja pređenom kilometražom, mogućnost da je auto udaran, kao i da još neke druge stvari nisu onakve kakvim se predstavljaju.

Nema pravila – na vama kao kupcu je da provjerite auto. Informišite se na vrijeme, raspitujte se, budite odgovoran kupac.

Šta od polovnjaka može da se kupi za 20.000 do 30.000 KM?

Izbor je toliki da ne znamo odakle da krenemo. Hoćete Porsche Cayenne od 2006. do 2009. godišta? Skupa registracija i održavanje? Tu je zato Audi A6 2.0 TDI od 2011. do 2014. godišta. Previše upada u oči?

A klasika – VW Passat 2.0 TDI? Širok je izbor čak i Passata B8-ica sa 1.6 TDI i 2.0 TDI motorima. O Golfovima 7 da ne govorimo – ako idete do 30.000 KM, tu su oni 2018. i 2019. godište.

Isto tako, mogu da se nađu razne verzije veoma mladih hečbeka iz „Golf“ klase (Focus, Megane, Astra, Leon...) ili nešto starije ali u sportskim verzijama.

Ako se spustimo klasu naniže, tu su razni modeli iz „polo“ klase, stari samo nekoliko godina, sa najsnažnijim motorima u ponudi (ne računajući one „baš sportske“ verzije), veoma bogatom opremom i pritom su izuzetno očuvani.

Zaključak

Svi bismo mi kupovali nove automobile kada bismo mogli. Naravno, one marke, klase i motorizacije koju bismo mogli da priuštimo.

Pošto je to kod nas rijedak slučaj, kupujemo polovnjake. Oni koji raspolažu budžetom od 20.000 do 30.000 KM imaju na raspolaganju veoma širok izbor polovnjaka, i to vrlo mladih, pa s obzirom na ponudu novih u ovom rangu, vjerovatno je za većinu vozača mnogo bolji izbor kupovina polovnjaka, pišu PolovniAutomobili.com.