Olimpijska sela, koja ugošćuju više od 10.000 sportista u vrijeme ljetnjih Olimpijskih igara i oko 3.000 njih tokom zimske Olimpijade, predstavljaju klubove zatvorenog tipa u kojima se, kako navode neki od olimpijaca, stiče nezaboravno iskustvo, "uz alkohol i seks".
Kulise ovog zamandaljenog svijeta, koji se uglavnom zamišlja kao mjesto namijenjeno za intenzivne fizičke i mentalne pripreme, srušila su svjedočenja nekih od sportista koji su imali prilike da otkriju šta se u pozadini događa, a koja je sakupio američki magazin ESPN.
- Tamo se sve dešava brzinom od 100 na sat. Tamo stičete jedinstveno iskustvo i gomilu uspomena, bilo da je riječ o sportu, slavlju ili seksu - kaže članica američke fudbalske ekipe Houp Solo.
- Ono što se u Olimpijskom selu dešava, to i ostaje između njegovih zidova - objašnjava američka plivačica koja je učestvovala na Olimpijadi u Barseloni Samer Sanders.
Kako zaključuje francuski dnevnik "Figaro" , Olimpijska sela, u kojima se nalaze apartmani, diskoteke, barovi i gdje sportisti sebi daju oduška poslije spartanskih priprema, prava su mjesta za upoznavanje, ali i za nešto više, ako neko želi.
Američki olimpijac u streljaštvu Džoš Lakatos, koji je u septembru 2000. godine trebalo da vrati ključeve svog apartmana u Olipijskom selu u Sidneju, potrudio se da u "garsonjeri", pošto mu je cimer otišao, ostane još nedjelju dana, zahvaljujući ljubaznosti spremačice, a ono što se tamo događalo opisao je kao "svijet pun alokohola i orgija".
- U životu nisam video toliko bahanalija kao tamo - priznao je on, a "Figaro" navodi da je te godine broj prezervativa upotrebljenih tokom Olimpijskih igara dostigao rekord od 100.000 za dvije nedjelje.
Za vrijeme Olimpijade, 70 do 75 odsto olimpijaca ima seksualne odnose, tvrdi Rajan Loht, rekorder u plivanju, koji će ove godine u Londonu treći put učestvovati na Olimpijskim igrama.
- Vrhunskim sportistima je, inače, teško da upoznaju nekog, pošto često treniraju od šest ujutru do pet po podne... Zato je dolazak u Olimpijsko selo kao prvi dan na fakultetu - prenapregnuti nervi, a svi pokušavaju da noć završe sa nekim - objašnjava kapiten američke vaterpolo ekipe Toni Azevedo.
Američka šampionka u vožnji BMX bicikla Džil Kintner kaže da su Italijani naročito "otvoreni za druženje" i da često ostavljaju otvorena vrata, a bivša američka fudbalerka Brendi Čestin priča kako je 1996. godine u Atlanti u trpezariji naišla na dva francuska rukometaša koji su na sebi imali "samo čarape, kravate i kamuflažne džok-strep gaćice".
U Vankuveru, prije dvije godine, jedan skijaš se prisjeća kako je vidio šestoro sportista - "Nijemce, Kanađane i Austrijance", kako se okupljaju radi "ponoćnog kupanja, koje se veoma brzo pretvorilo u ponoćne orgije".
- Sportisti su ekstremisti. Kada treniraju, treniraju do kraja, kada izađu da nešto popiju, popiju po 20 čašica - objašnjava američka fudbalerka Houp Solo.
Ipak, sve to na sportiste može da djeluje i zbunjujuće, kao što pokazuje slučaj američkog bicikliste Tejlora Finija, koji je "skoro zaboravio da ima trku" 2008. godine, a sada obećava da će se na Olimpijskim igrama u Londonu, "truditi da se drži što dalje od žena".
(Tanjug)
