Dan nakon što su Amerika i drugi zapadni saveznici obećali da će povećati vojnu podršku Ukrajini, Кremlj je povećao ulog koristeći svoj najvažniji izvoz.

U memorandumu, ruski gigant Gasprom rekao je da više neće dostavljati prirodni gas Poljskoj i Bugarskoj jer aprilske uplate nisu obavile u ruskim rubljama, kao što je tražio predsjednik Vladimir Putin.

Ruski lider je krajem marta donio odluku da “neprijateljske” zemlje gas moraju da plaćaju u rubljama, postavljajući rok do 31. marta. Međutim, taj datum je došao i prošao, a gas je nastavio da teče u normalnim količinama, pa su se pojavile razne teorije – od tvrdnji da Putin čeka paravi trenutak da “zavrne slavinu”, do toga da je sve bio blef.

Ipak, Putin je u srijedu ujutru ispunio svoju prijetnju, izazvavši pravi politički i ekonomski potres. Evropske vlade redom osuđuju taj potez kao “ucjenu”, a cijene gasa u Evropi su skočile za 23 odsto već sat vremena nakon vijesti iz Rusije.

Zašto Rusija traži plaćenje u rublji

Gardijan je prošlog mjeseca pokušao da odgovori na pitanje zašto je plaćanje ruskog izvoza u rubljama postalo glavno pitanje za Кremlj, i da li bi Putin mogao da proširi plan na izvoz nafte, žitarica, đubriva, uglja, metala i drugih ključnih roba.

Od početka rata u Ukrajini vrijednost rublje je dramatično pala sa oko 85 evra na 110. Samo intervencijom ruske Centralne banke uspjela je da dođe do vrijednosti od 94,1 evro. Sa rubljom na tako niskom nivou, ruski izvoz je donosio značajno manje novca.

Više vrednovana rublja ne samo da će donijeti više gotovine, već je i stvar ponosa Moskve da zemlje pristanu da plate ruski izvoz u ruskoj valuti. Veći fond rublje, generisan tražnjom stranih zemalja i kompanija za ruskom robom, omogućio bi Moskvi da ospori dominaciju američkog dolara na globalnim tržištima, mada nije jasno da li bi Кina podržala takav plan.

Neki analitičari su takođe istakli da su dolar i evro manje korisni Moskvi u trenutku kada se suočava sa oštrim sankcijama. Na primjer, kada je ostala bez pristupa dolarima i evrima preko međunarodnih berzi, Rusija je takođe predložila da kamate na svoje dugove denominirane u evrima plaća rubljama.

Sada Кremlj razmatra planove da sva izvozna prodaja bude u rubljama, iskorišćavajući svoj gotovo pa monopol u osnovnim sirovinama za proizvodne procese, od đubriva do automobila.

Jedan primjer je paladijum, koji automobilske kompanije koriste za proizvodnju katalitičkih pretvarača. Oko 40 odsto svjetske ponude metala dolazi iz Rusije, a 90 odsto ruske proizvodnje ide u automobilsku industriju.

Ako su proizvođači automobila primorani da biraju između kupovine paladijuma u ​​rubljama ili traženja zaliha negdje drugdje, vjerovatno će im političari, koji žele da izoluju Rusiju, reći da potraže na drugom mjestu. Međutim, taj potez bi skupo platili, jer bi najvjerovatnije došlo do racionalizacije i zatvaranja fabrika automobila.

Ko je pristao da plaća gas u rubljama?

Ruska lista “neprijateljskih“ zemalja sastavljena je od država koje su joj uvele sankcije. Poslove sa kompanijama i pojedincima iz tih zemalja mora da odobri specijalna vladina komisija.

Među zemljama su Amerika, članice EU, Velika Britanija, Japan, Кanada, Norveška, Singapur, Južna Кoreja, Švajcarska i Ukrajina. Neke, uključujući Ameriku i Norvešku, ne kupuju ruski gas.

Na Putinovu odluku krajem marta prvi su reagovali Berlin i Pariz. Francuski predsjednik Emanuel Makron rekao je da ruski potez “nije u skladu sa onim što je potpisano i ne vidim zašto bismo ga primjenili”. Slično je ponovio i njemački kancelar Olaf Šolc, rekavši da postojeći ugovori to ne predviđaju i da Berlin neće plaćati gas u ruskoj valuti.

Insistiranje Кremlja da se sadašnji ugovori u evrima i dolarima promijene u rublje su u suprotnosti sa međunarodnim protokolima. Gasprom se na to njije pozivao čak ni tokom Hladnog rata kada su tenzije između Sovjetskog Saveza i Zapada bile na vrhuncu.

Njemački javni radio Dojčlandfunk naziva Putinovo insistiranje na rubljama “pametnim šahovskim potezom“ jer stavlja Njemačku i druge zemlje EU pred izbor između “kuge i kolere”. Ako bi stvarno plaćale u rubljama, drastično bi ojačale rusku valutu i tamošnju Centralnu banku, čime bi podrili sopstvene ekonomske sankcije. U suprotnom, veliko je pitanje da li bi evropske ekonomije uspjele da prežive embargo na ruske energente.

Do sada je u EU jedino Mađarska otvoreno pristala da plaća ruski gas u rubljama. Ministar spoljnih poslova Peter Sijarto tvrdi da zemlja ima rješenje koje “neće narušiti EU sankcije”, ali je reakcija u Briselu svakako bila burna.

Slovački ministar ekonomije Ručard Sulik rekao je nedavno da njegova zemlja “ne može da priušti” da ostane bez ruskog gasa i da će ga plaćati rubljama ako bude potrebno, ali se nakon toga oglasio premijer Edvard Heger rekavši da će Slovačka biti “jedinstvena” sa drugim EU članicama u odbacivanju ruskog zahtjeva.

U srijedu su se pojavile vijesti da se Austrija povinovala uslovima Rusije u plaćanju gasa, ali je kancelar Karl Nehamer to kasnije demantovao kao lažne informacije. Nehamer tvrdi da Austrija, koja uvozi oko 80 odsto gasa iz Rusije, i dalje plaćanja vrši u evrima, piše Blic.

Ipak, deset neimenovanih evropskih kupaca ruskog gasa otvorilo je račune kod Gasprom banke, a četiri su već platila gas u rubljama, piše u srijedu “Blumberg” pozivajući se na upućene izvore.