"Snijeg će nas sakriti od neprijatelja. Mi ćemo ga izdržati, ali glavna je stvar da se neprijatelju oteža i da ode kući", govore dvojica ukrajinskih tenkista, Poltava i Kancelar o kojima je "New York Times" (NYT) napisao veliku priču.

Oko njih su padale posljednje pahulje te zime. Radi se o starijim vojnicima - Poltava ima 51, a Kancelar 57 godina.

Voze stare, sovjetske tenkove, a obučavani su još u sovjetskim vojnim školama prije tri decenije.

Nakon što je Rusija napala Ukrajinu, prijavili su se kao dobrovoljci te ih je vojska uvrstila nakon što je vidjela da imaju iskustva i znanja.

Ono im je i pomoglo da prežive dosad. Iako su zauzeli još neke ruske tenkove, najviše im smeta sporost isporuka zapadnog naoružanja.

"Treba nam zapadna oprema kako bismo mogli preduzimati akciju tokom noći. Trebaju nam i dobra komunikacija te optika. Ovdje je sve staro", rekao je Kancelar.

Obojica su novinarima NYT-a dali samo ratna kodna imena, odbijajući se predstaviti punim imenom i prezimenom.

Njih dvojica su vojnu školu završili u periodu raspada Sovjetskog Saveza.

Poltava govori o tome kako mu je služenje u ruskoj vojsci tokom intervencije u Gruziji otvorilo oči.

Tokom rata u Abhaziji, separatističkoj proruskoj regiji koja se nalazi u Gruziji, pristupio mu je Gruzijac i pitao ga šta ovdje radi.

"Stajao sam tamo, kao mladi časnik, i odgovorio mu 'Branim svoju domovinu'. A on me pogledao: 'Sine, gdje je tvoja domovina? Odakle si?'. Rekao sam mu 'Iz Harkova, iz Ukrajine', a on mi na to uzvraća 'Ovo je Poti u Gruziji' i zatim mi je pljunuo u lice. Bio je to udarac koji me zatekao. I tada sam se pitao 'Zaista, šta radim ovdje?'", rekao je ovaj bivši ruski časnik.

On je komandant, a Kancelar je njegov zamjenik.

Sjeća se i kako su mu u sovjetskim školama govorili mnoge neistine, uključujući i to da su sovjetski tenkovi superiorni u odnosu na američke Abramse za šta više ne vjeruje da je istina.

"Uvijek su nam govorili da su Amerikanci i NATO naši neprijatelji, a pokazalo se da je istina suprotna. Oni za koje smo pak mislili da su nam prijatelji zaboli su nam nož u leđa", rekao je Poltava.

Njegov zamjenik Kancelar nikada nije povjerovao u sovjetsku propagandu između ostalog i zato što je njegova porodica, kako tvrdi, strahovito pretrpjela od režima Josifa Staljina.

Poltava i Kancelar zahvalni su zbog zapadne pomoći Ukrajini, ali tvrde da su im tenkovi i oprema zastarjeli te trebaju stalno održavanje.

Zasad su im komandanti rekli da moraju izdržati s ovim tenkovima koji su im na raspolaganju dok u zemlju ne stignu američki tenkovi Abrams i njemački Leopardi.

"Shvatćamo da moramo izdržati dok se naši kolege obučavaju na novoj opremi. Ali, imamo razumnu nadu", govori Poltava, dok je Kancelar nestrpljiviji.

"Probudim se, i mislim 'Kvragu, opet sam se probudio usred rata'. Daj mi Abramse ili me vadi odavde", govori.

Obojica ne planiraju odustati od borbe i naglašavaju da se Rusi neće samo tako povući iz Ukrajine. Ali, svjesni su da imaju jedan adut u odnosu na rusku vojsku - veću motivaciju.

"Mi imamo više razloga za borbu od njih. Mi smo kod kuće. Nismo nikog pozvali da ovamo dođe naoružan", rekao je Poltava, prenosi "Vecernji.hr".