PKK je kurdska separatistička grupa prvenstveno aktivna u sjevernom Iraku i jugoistočnoj Turskoj. Grupa, sastavljena prvenstveno od turskih Kurda, pokrenula je oružanu borbu 1984. godine.

Ideologija PKK-a temelji se na revolucionarnom marksizmu-lenjinizmu i separatističkom etnonacionalizmu.

Primarne mete PKK-a uključuju policiju, vojsku i društvenu imovinu u Turskoj. PKK takođe napada i diplomatske i konzularne objekte, a uključeni su i u krijumčarenje oružja i trgovinu drogom.

Izvorni cilj PKK-a bio je uspostaviti nezavisnu kurdsku državu u jugoistočnoj Turskoj. Početkom 1990-ih, PKK je prešao iz ruralnih pobunjeničkih aktivnosti u napade na urbane centre.

Sve do 1998. PKK je imao sigurno utočište u Siriji. Tada je njen vođa Abdulah Očalan morao pobjeći iz zemlje, ali je uhvaćen nekoliko mjeseci kasnije. On sada služi doživotnu kaznu u zatvoru u Turskoj.

Nakon Zalivskog rata na području sjevernog Iraka, PKK je uspostavio kampove na raznim tačkama oko planine Kandil gdje su prolazili obuku i infiltrirali se u Tursku kako bi izvodili napade.

PKK je odustao od nasilja od 1999. do juna 2004. godine, kada je njegovo tvrdolinijaško militantno krilo preuzelo kontrolu i odustalo od samonametnutog prekida vatre.

Godine 2009. turska vlada i PKK nastavili su mirovne pregovore.

Međutim, razgovori su prekinuti nakon što je PKK izvela napad u julu 2011. u kojem je ubijeno 13 turskih vojnika.

PKK i turske snage su se sukobljavale 2011. i 2012. godine, uključujući napad u oktobru 2011. godine u kojem su ubijena 24 turska vojnika što je bio je najsmrtonosniji incident od 1993. godine. U 2018. godini zabilježeno je najviše napada PKK-a na turske bezbjednosne snage.

PKK takođe ima ogranke i podružnice u Iranu, Siriji i Iraku. KCK, na čelu sa zatvorenim Öcalanom, ista je organizacija kao i PKK. "KCK" je "PJAK" u Iranu, "Tawgari Azadi" u Iraku i PYD/YPG u Siriji.

Mitinge i koncerte u Evropi organizuju ogranci PKK-a. Prema Evropskom policijskom kabinetu (EUROPOL), organizacija prikuplja novac od svojih članova, koristeći oznake poput "donacije" i "članarine" koje vlasti smatraju činjeničnom iznudom i nezakonitim oporezivanjem.

Takođe postoje naznake da je organizacija aktivno uključena u pranje novca, nedopuštene droge i trgovinu ljudima, kao i ilegalnu imigraciju unutar i izvan EU za financiranje i vođenje svojih aktivnosti.

Većina zapadnih zemalja je označila PKK kao terorističku organizaciju uključujući SAD, EU, Veliku Britaniju ali i države u kojima su aktivni poput Irana, Sirije i naravno Turske.

Ali postoje i zemlje koje odbijaju označiti PKK kao terorističku organizaciju. U prvom redu to je Rusija, zbog tradicionalno dobrih veza osnivača Očalana sa ruskim tajnim službama. Takođe, Švicarska i Belgija ne označavaju PKK kao terorističku grupu.