Sjeverna Koreja u svojim vodama iskopava pijesak i, kršeći sankcije Ujedinjenih nacija, zarađuje milione dolara od njegove prodaje.
Analitičari Lukas Kuo i Loren Sung primijetili su prije godinu dana više od 100 brodova u vodama kod luke Haedžu u Sjevernoj Koreji, prenosi "CNN".
U okviru svog rada za vašingtonski Centar za unaprijeđene odbrambene studije, neprofitnu organizaciju koja analizira bezbjednosna pitanja, dvoje analitičara prate saobraćaj u vodama Sjeverne Koreje i sjeveroistočne Azije.
Povod za njihov rad su navodi da Pjongjang prodaje ugalj i drugu vrijednu robu, nekad i u veoma velikim količinama na otvorenom moru, kako bi izbjegao carinu koja mora da primijeni sankcije UN prema Sjevernoj Koreji.
Umjesto da prebace robu u luku prije trgovine, Severnokorejci navodno prebacuju robu sa jednog broda na drugi i prikrivaju njeno porijeklo.
North Korea might be making millions -- and breaking sanctions -- selling sand. Yes, sand.
— CNN (@CNN) June 10, 2020
The country is barred from exporting earth and stone under UN sanctions passed in December 2017. Trading North Korean sand is a violation of international law. https://t.co/T8SnBW0ujm
Ovakvi "transferi" sa broda na brod mogu, zavisno od toga šta se prodaje, da donesu desetine miliona dolara režimu Kim Džong Una kome nedostaje gotovina.
Takvi transferi su brzi i diskretni i u njima učestvuje obično najviše nekoliko brodova.
Ali Sung i Kuo su vidjeli na desetine brodova koji misteriozno plove ka Sjevernoj Koreji i otkrili masovnu operaciju navodno vrijednu više miliona dolara u kojoj je učestvovalo 279 brodova koji su zaobišli sankcije UN.
Brodovi nisu nosili oružje, drogu, novac, a ni ugalj, najprofitabilniji izvozni proizvod Pjogjanga, već su korišćeni za iskopavanje i transport pijeska.
To možda djeluje bezazleno, ali Sjevernoj Koreji je zabranjeno da izvozi zemlju i kamenje, pa i pijesak.
Uprkos tome, Sjeverna Koreja je prošle godine zaradila najmanje 22 miliona dolara od izvoza pijeska, rekli su istražitelji UN u izvještaju iz aprila.
Oni tvrde da je Pjongjang uputio u inostranstvo milion tona peska od maja do decembra prošle godine.
Kuo i Sung su, kako kažu, nedjeljama pratili brodove dok nisu primijetili obrazac: svi brodovi u sjevernokorejskim vodama imali su veze sa Kinom, neki su nosili kineske zastave, drugi imali kineska imena.
Dvoje istraživača posegli su i za satelitskim snimcima koji su pokazali oblake pijeska pod desetinama bagera i kopača, što je, tvrde, dokaz da se u sjevernokorejskim vodama masovno izvlači pijesak sa dna.
Sung je analizirala prodaju i iskopavanja pijeska od početka 90-tih godina do danas u Sjevernoj Koreji koje pokazuju da ovo nije ništa novo. Sjeverna Koreja je uvijek izvozila pijesak u mnoge susjedne zemlje, a sada to nastoji da čini "ispod radara".
Moderna civilizacija izgrađena je na različitim tipovima pijeska koji je ključan sastavni dio betona, stakla čak i procesora za elektronske uređaje. Godišnje, čovječanstvo potroši 50 milijardi tona pijeska, više od bilo kog prirodnog resursa osim vode.
Dok je pustinjski pijesak previše gladak za upotrebu u građevini jer nema dobro vezivno svojstvo, riječni pijesak je obično najbolji za proizvodnju cementa. Dobar je i pijesak sa dna okeana, ali mora da bude očišćen i desalinizovan prije upotrebe.
Sjeverna Koreja godinama je prodavala pijesak Južnoj Koreji, a samo 2008. zaradila je više od 73 miliona dolara. Trgovina je potom obustavljena.
Kina kao najveći svjetski potrošač pijeska, upotrijebila je tokom ekspanzije izgradnje, od 2011. do 2013. više pijeska nego SAD u cijelom 20. vijeku, a i dalje ga koristi više nego ostatak svijeta zajedno.
Peking je uvijek negirao optužbe za kršenje sankcija Sjevernoj Koreji.
Međutim, postoji i mogućnost da je Pjongjang manje zainteresovan za sam pijesak, a više za produbljavanje ili proširenje luke Haedžu.
Moguće je da je Sjeverna Koreja angažovala kompaniju sa flotom brodova iz Kine za iskopavanje kojoj zauzvrat plaća pijeskom.