Najveći gradovi Južnoameričke države već gotovo mjesec dana preplavljeni su demonstrantima iz svih slojeva društva.
Početkom desetog mjeseca, tačnije 6. oktobra, Predsjednik Sebastián Piñera najavio je porast cijene za vožnju podzemnom željeznicom sa 800 na 830 pesosa. Nakon te najave, prema izvještajima nacionalnih medija, studenti iz gradskih regija odbili su da plaćaju vozove i autobuse, što je dovelo do poremećaja u funkcionisanju istih.
Ubrzo, ljudi su svoje nezadovoljstvo prenijeli na ulice, paljenjem nekoliko podzemnih stanica i oštrim sukobima sa jedinicama za održavanje reda i mira.
Totalni pad metroa u Santiagu
Kompletna mreža podzemne željeznice u Santiagu zatvorena je 19. i 20. oktobra. Ovo je posljedica sve većeg broja demonstranata na ulicama i širenja sveopštih nereda. U početku studenti su bili ti koji su palili podzemne stanice, da bi baš tog vikenda, u noći sa 19-og na 20-i Oktobar bio zapaljen jedan supermarket u južnom dijelu Santiaga. U ovome slučaju pojavile su se prve žrtve ovih protesta. Dvije žene su stradale, a muškarac koji je teže povrijeđen podlegao je u bolnici.
Policija na ovo brzo odgovara, "Karabinjeri" stežu pojas po gradovima
Već sljedećeg dana, 20. oktobra, pod punim vanrednim stanjem još od 18. oktobra, snage reda i mira dolaze u oštre sukobe sa demonstrantima. Toga dana, 7 osoba je izgubilo život dok su pristizale informacije da vojska koristi prekomjernu silu.
Predsjednik Piñera: „U ratu smo sa moćnim protivnikom koji nema poštovanja ni za šta i ni za koga“.
Udruženja koja se bore za poštivanje ljudskih prava, saopštila su zabrinutost za prava demonstranata nakon što je doktor koga je napao pripadnik policije izjavio da su kod više pripadnika policije vidljivi tragovi konzumiranja ilegalnih supstanci, odnosno, da su policajci bili pod uticajem droga.
"FueraPinera!"
„Odlazi Pinera“, uzvikivalo je hiljade demonstranata 21. oktobra na ulicama grada „Santiago de Chile“ prilazivšivladinoj palati.
Njihovi zahtjevi su jasni, traže od predsjednika da podnese ostavku. Od početka protesta je prošlo sedan dana, a gradski vazduh pun je dima i mirisa plastike koja gori. Mnoštvo barikada, restorana brze hrane i podzemnih stanica gorjelo je dan i noć. Demonstranata je bilo sve više i bili su sve više bijesni. Reakcija "Karabinjera", samo dan ranije, 20. oktobra pokazala je mnogima sa čime će se morati suočiti.
Sve ovo zbog samo 30 pezosa ?
Na ovo pitanje odgovara jedna dama, Ariela Contreas, 30-ogodišnja učiteljica koja se priključila grupi demonstranata:
„Zasićeni smo manipulacijom moći od strane vlade. Jedan posto našeg stanovništva ima u posjedu većinu novca i samim tim većinu moći. Reforme koje Vlada predlaže nisu prikladne i neće riješiti stvarne probleme – nije stvar u 30 pezosa, već je stvar u 30 godina zloupotrebe moći,“ naglašava ona držeći u svojim rukama natpis na kome piše: „Ne možemo se vratiti u normalu, još ništa nismo postigli“.
Dakle, očigledno da ovdje nije riječ o ovih 30 pezosa niti je problem samo u trenutnoj vlasti, nego je, kako stanovnici kažu, problem u proteklih 30 godina, to jest, problem je u sve četiri vlade nakon završetka vojne diktature Augusta Pinochet-a, 1990-e godine. U njegovo doba, temelji su postavljeni za neoliberalnu ekonomiju. Konstitucije koje su izglasane i usvojene tada, i dan danas važe.
Obrazovni, zdravstveni, penzioni sistem, kao i snadbjevanje vodom i električnom energijom, privatizovani su, međutim problemi u državnim, odnosno javnim, institucijama su učestali.
„U Čileanskim javnim bolnicama, medicina je oskudna, operacije se nerijetko otkazuju zbog nedostatka finansijskih resursa. Novac koji bi trebalo uložiti u ovaj sektor odlazi u investicije za privatni sektor,“ ističeRicardoCaceres, hirurg javne bolnice u glavnom gradu Čilea, Santiagu. „Najkritičniji problem je rascjep između siromašnih i bogatih. Toliko je nepravde u Čileu, situacija je morala „eksplodirati“ u jednom trenutku,“ upozorava 31-godišnji doktor, koji se priključio demonstrantima.
Jasno je da demonstranti traže kompletnu reformu državnog sistema, predsjednik prvobitno odgovara proglašenjem vanrednog stanja i izlaskom pripadnika oružanih snaga na ulice...
Po naređenju Predsjednika, na ulice izlazi oko 10 hiljada naoružanih vojnika u oklopnim vozilima. Ni jedna vlada nije odobrila ovakve mjere u ovoj državi još od vremena diktature. Vanredno stanje ograničava slobodu kretanja i daje ovlašćenja vojsci i policiji da sprovode mjere za koje oni smatraju da su opravdane. Dok je ovakva reakcija Predsjednika naišla na veliki broj kritika, On je naglašavao da je vanredno stanje tako „olako“ proglasio da bi održao red i mir.
Međutim, tada je zvanični broj žrtava borbe na ulicama dostigao 15, uključujući slučajeve gdje su 4 lica zadobila povrede nanesene vatrenim oružijem od strane policijske jedinice „Karabinjeri“. Troje je završilo sa teškim povredama dok je jedan dvadesetpetogodišnjak izgubio život u gradu „Curicó“.
„Pinera je vatru gasio benzinom,“ ističe Gianina Araya.
„Niko mu to neće oprostit“.
Pinera je ubrzo prekinuo vanredno stanje, sljedećeg dana smijenio 8 svojih ministara, uključujući i ministra ekonomije i ministra unutrašnjih poslova, Andresa Chadwicka, koji je takođe i rođak predsjednika Pinere. Ova dva ministra, demonstranti su smatrali kriminalcima i to su jasno istakli na svojim plakatima. Pinera je nakon ovih koraka izjavio: „Mi svi slušamo i razumijemo“.
Uprkos ovome, građani pokazuju kako su već izgubili potpuno povjerenje u sve organe vlasti, kao rezultat prekomjernog korišćenja sile fizičke prinuda od strane vojske koja je bila ovlašćena da spriječi sva veća okupljanja u gradovima tih dana.
Nacionalni institut za ljudska prava već je zabilježio više od 100 slučajeva mučenja i seksualnog uznemiravanja samo u ovih par dana:
„23-ogodišnji momak, skinut, pretučen i seksualno napastvovan od strane policije pomoću pendreka!“
Ovaj slučaj doveo je do novih povika. Nacionalnom institutu za ljudska prava takođe prijavljeno je više od 15 slučajeva seksualnog zlostavljanja nad ženama koje su bile, kako punoljetne, tako i maloljetne.
"Bile su gole, zlostavljane pa čak i silovane nakon što su, od strane policije, uhapšene kao članice protesta,“ kaže advokat Natalia Bravo.
„Nismo mogli ni da pomislimo da ćemo u vrijeme demokratije imati ovakve slučajeve!“
Više od 1.300 civila je povrijeđeno, a hiljade njih je privedeno!
Video snimci na kojima pripadnici vojske nanose fizičke povrede demonstrantima preplavili su internet. Reakcija UN-a je stigla, i oni su poslali svoja istražioce da pregledaju na koji način Pinera koristi monopol fizičke sile i koja ljudska prava su ugrožena.
Pinera je dočekao istražioce UN-a, rekavši: „Mi nemamo šta da krijemo“.
SergioMicco, "glava" Nacionalnog pokreta za ljudski razvoj (INDH) upućuje žustre kritike prema policiji nakon što je jedan od njegovih ljudi upucan sedam puta:
„U redu je da policija oštro reaguje na paljenje objekata i vandalizam, ali moraju da ispoštuju mirne demonstracije“.
U reakciji na kritike, direktor Čileanske policije saopštio je da demonstranti žele da izgleda kao da je policija krivac za nerede dok ona radi na tome da uspostavi mir. Takođe, istakao je da veliki broj pritužbi koje su izrečene na račun njegovih jedinica još uvijek nisu istražene i nisu pronađeni nikakvi dokazi.
- Oktobra, građani najvećeg grada u Novom Zelandu, Auklanda, izašli su na ulice da bi stotine njih prošetalo zajedno kao znak poistovjećivanja i solidarisanja sa demonstrantima u Čileu..
Takođe, na „toj strani svijeta“, građani Hong Konga vode svoje demonstracije.
„Marš tišine“
Santiago, Čile–Oko hiljadu žena obučenih u crno, sa cvijećem u rukama tiho su prošetale ulicama Santiaga u Petak, prvog Novembra. Tražeći pravdu za one koji su stradali i za hiljade onih koji su povrijeđeni tokom trajanja ovih demonstracije, protekle dvije nedjelje.
Više od 20,000 ljudi, već te večeri, izašlo je ponovo na ulice, okružujući „Plaza Italia“ u samom centru grada. I još hiljade ljudi šetali su ulicama drugih gradova, 7 dana nakon 25. Oktobra, kada se na ulicama glavnog grada našlo više od milion ljudi.
„Ovo neće prestati,“ kazao je 29-ogodišnji nastavnik Engleskog jezika Sebastian koji zbog svoje lične sigurnosti nije želio da njegovo prezime bude javno objavljeno. „Danas je bankarski praznik u Čileu, ali svi ljudi su na ulicama, nije ih briga za praznik, sve ono što oni žele je dostojanstven novi život“.
„Život na ivici“
Iako se na papiru to ne vidi, stanovnici države Čile žive u izrazito lošim socijalno-ekonomskim uslovima. Neki od glavnih problema demonstranata su niske penzije, gotovo kompletna privatizacija zdravstva, sve širi rascjep između bogatih i siromašnih, niski prihodi i visoke cijene stanovanja.
Pinera je pokušao da zadovolji demonstrante prijedlogom da se podignu osnovne penzije za 20%, kao i da se minimalna plata radnika na mjesečnom nivou podigne sa 413$ na 481$. Demonstranti ovo nisu prihvatili, jer ovdje je riječ o dubljim problemima i ovo samo „grebe“ površinu.
„Čile jeste napredniji od država iz regiona, i ekonomski poprilično moćan, ali to se ovdje nije prenijelo na životni standard,“ izjavila je Meckled-Garcia.
Samo politika ili pitanje socijalne pravde ? Koji su koraci predsjednika Pinera-e ?
Predsjednikove solucije do sada nisu uspjele da zadovolje demonstrante. Demonstranti se kunu da će ostati na ulicama sve dok on ne odstupi sa položaja.
Mnogo veće reforme će morati biti osmišljene i predstavljene da bi se stanje u državi popravilo. Ljudi Čilea više nemaju osjećaj da je njihov glas bitan, niti da ga bilo ko čuje, i upravo zbog toga odlučili su da njihov glas bude samo jedan, jedan glas svih njih.
„Lopta“ je trenutno u prostoru Vlade i Predsjednika, za stanovnike Čilea, vrijeme teče.
(AlJazeera, PBS, TheNewsMinute)
